Crna Gora

Montenegrin

English

Podaci Crne Gore o pristupanju relevantnim instrumentima ljudskih prava su dobri, iako nije pristupila Konvenciji o pravima radnika migranata i zadržava rezervu prema Evropskoj konvenciji o državljanstvu. Državne agencije bilježe neke podatke o apatridima, ali oni nisu digitalizovani niti dostupni javno, a podaci o stanovništvu kojem prijeti apatridija su ograničeni. Crna Gora je uvela postupak utvrđivanja apatridije (SDP) 2018. godine, ali to ne dovodi do posebnog statusa apatrida. SDP se ne implementira dosljedno u cijeloj zemlji, a dokazni zahtjevi još nijesu utvrđeni zakonom. Podnosioci zahtjeva za postupak utvrđivanja apatridije (SDP), imaju pristup nekim pravima dok čekaju odluku, a postoje i neke proceduralne zaštite. Priznavanje apatridije ne dovodi automatski do prava kao što su pravo na boravak i pravo na rad.

Postoje nedostaci u zaštitnim mjerama za sprječavanje proizvoljnog pritvaranja apatrida. Pritvorenici nemaju pristup postupku utvrđivanja apatridije (SDP) i ne daju im se prava po puštanju na slobodu kako bi se spriječilo ponovno pritvaranje. U zakonu postoje neke mjere zaštite za sprječavanje apatridije u djetinjstvu, uključujući nahočad, usvojenu djecu, djecu rođenu u inostranstvu od roditelja Crnogoraca i djecu rođenu na teritoriji od roditelja apatrida ili roditelja nepoznatog državljanstva. Prema zakonu, registracija rođenja je automatska, ali manjinske grupe, uključujući Rome i Egipćane, nesrazmjerno su pogođene preprekama u praksi za registraciju rođenja, a djeca koja imaju istopolne roditelje možda neće biti registrovana. Oduzimanje državljanstva dozvoljeno je zakonom i u praksi, ali postoje mjere zaštite za sprječavanje apatridije.

The original version of this country profile is the English version. In case of any discrepancies with the translated version, the English version should take primacy.

Posljednje ažuriranje:

Feb 2024

Stručnjaci zemlje:

Phiren Amenca – Walk with Us

Dodatne informacije

Ključ za procjenu

++Pozitivan

+ Donekle pozitivan

+-Pozitivan i negativan

- Donekle negativan

--Negativan

Dodatne informacije

Norme i dobre prakse

Međunarodni i regionalni instrumenti

Procjenjuje jesu li zemlje potpisnice relevantnih međunarodnih i regionalnih instrumenata, uključujući da li rezerve imaju uticaja na apatridnost i jesu li instrumenti inkorporirani u domaći zakon. Četiri ključna ugovora o apatridiji (Konvencija o statusu lica bez državljanstva iz 1954. godine; Konvencija o smanjenju broja lica bez državljanstva iz 1961. godine; Evropska konvencija o državljanstvu; Konvencija Savjeta Evrope o izbjegavanju apatridije u vezi sa državnom sukcesijom) imaju veću težinu u procjeni od drugih relevantnih instrumenata ljudskih prava.

Crna Gora je potpisnica konvencija o apatridiji iz 1954. i 1961. godine. Takođe je potpisnica Evropske konvencije o državljanstvu, ali zadržava rezervu koja isključuje dvojno državljanstvo. Crna Gora je potpisnica svih drugih relevantnih međunarodnih instrumenata osim Konvencije o pravima radnika migranata i njihovih porodica, koju jeste potpisala, ali nije usvojila. Iako nije članica Evropske unije, Crna Gora je u nacionalno zakonodavstvo inkorporirala standarde uspostavljene Direktivom Evropske unije o vraćanju.

Konvencija iz 1954. godine

Crna Gora je potpisnica Konvencije iz 1954. godine bez ikakvih rezervi i Konvencija ima neposredan uticaj.

Konvencija iz 1961. godine

Crna Gora je potpisnica Konvencije iz 1961. godine bez ikakvih rezervi i Konvencija ima neposredan uticaj.

Ostali međunarodni i regionalni instrumenti

Crna Gora je takođe potpisnica Evropske konvencije o državljanstvu, ali zadržava rezervu prema članu 16 koji isključuje dvojno državljanstvo.
Crna Gora je država potpisnica Konvencije Savjeta Evrope o izbjegavanju apatridije u vezi sa državnom sukcesijom i svih drugih relevantnih međunarodnih instrumenata bez rezerve, osim Konvencije o pravima radnika migranata, koju je potpisala, ali je nije usvojila.
Iako Crna Gora nije članica Evropske unije, u svoje zakonodavstvo je inkorporirala standarde uspostavljene Direktivom EU o vraćanju.

Podaci o stanovništvu bez državljanstva

Ispituje dostupnost raščlanjenih podataka o populaciji apatrida. Pruža najnovije brojke i procjenjuje pouzdanost mjera koje su donijele zemlje kako bi se odredio broj apatrida, uključujući popis stanovništva, registre stanovništva i baze podataka o migracijama. Bilježi je li apatridnost mapirana u zemlji i ima li dovoljno mjera kako bi se odredio broj apatrida u pritvoru.

Raščlanjene podatke o postupku utvrđivanja apatridije u Crnoj Gori bilježi Ministarstvo unutrašnjih poslova, ali se evidencije ne digitalizuju niti su javno dostupne. Popis stanovništva, posljednji put sproveden 2011. godine, sadrži kategoriju „bez državljanstva“ koja je raščlanjena po mjestu rođenja. Dostupni su samo ograničeni podaci o populaciji koja je u Crnoj Gori izložena riziku od apatridije. UNCHR i Vlada su 2020. godine sproveli mapiranje izbjeglica iz bivše Jugoslavije u Crnoj Gori, što je potvrdilo veoma prisutan nedostatak dokumentacije, posebno u zajednicama Roma i Egipćana. Podaci se prikupljaju, ali se ne objavljuju, o osobama koje su zadržane u imigracionom pritvoru, ali se ne evidentira apatridnost.

Dostupnost i izvori

+/-

Ministarstvo unutrašnjih poslova evidentira broj putnih isprava izdatih osobama za koje je utvrđeno da su apatridi, raščlanjeno po polu, dobi, mjestu prebival išta i drugim podacima. Međutim, podaci se evidentiraju samo u pisanoj datoteci, ali ne i elektronski.
Od februara 2022. godine, u Crnoj Gori je za devet osoba priznat status apatrida, a 13 zahtjeva je u postupku. Ne postoje službene evidencije za osobe koje su u riziku da postanu apatridi.
Posljednji popis stanovništva iz 2011. godine uključivao je kategoriju „bez državljanstva“. Prema popisu, 4312 osoba se izjasnilo da nema nijedno državljanstvo, a od toga 3471 osoba tvrdi da je rođena u Crnoj Gori.
Zakon ne definiše druge potencijalno preklapajuće kategorije podataka, ali u praksi, službenici i Centralni registar stanovništva koriste izraze „nepoznata nacionalnost“ i „nepoznato državljanstvo“.
UNCHR izvještava o ukupno 468 osoba pod mandatom apatridije u Crnoj Gori od sredine 2022. godine.
U novembru 2017. godine, vlada i UNCHR zajednički su sproveli mapiranje izbjeglica iz bivše Jugoslavije u Crnoj Gori, kojom je obuhvaćeno 2318 osoba. Mapiranje je potvrdilo da je nedostatak dokumentacije i dalje veoma prisutan, posebno u zajednicama Roma i Egipćana, i identifikovalo je najmanje 450 osoba kojima prijeti opasnost od apatridije.
Otkako je u Crnoj Gori uspostavljen postupak utvrđivanja izbjegličkog statusa, manje od 10 osoba podnijelo je zahtjev za azil u zemlji, a EUROSTAT je ograničen.
Sve u svemu, podaci koji postoje o apatridima su pouzdani, ali sveobuhvatni podaci za populaciju kojoj prijeti apatridija nisu dostupni, a ostaje nejasno koliko osoba bez državljanstva na teritoriji ostaje neidentifikovano.

Podaci o pritvoru lica bez državljanstva

Crnogorska policija vodi elektronsku evidenciju o osobama zadržanim u imigracionom pritvoru, ali ti podaci se ne objavljuju, a ne uključuju ni podatke o apatridima koji su zadržani u imigracionom pritvoru.
Nadležne vlasti ne evidentiraju niti objavljuju podatke o broju ljudi koji su pušteni iz imigracionog pritvora.
Postoje anegdotski dokazi da su neki apatridi privedeni u Crnoj Gori i nedugo zatim pušteni, uz obavezu povremenog javljanja policiji.

Utvrđivanje i status apatridije

Utvrđuje imaju li zemlje u nacionalnom zakonodavstvu definiciju lica bez državljanstva koja je usklađena s Konvencijom iz 1954. godine i imaju li namjenski postupak utvrđivanja apatridije (SDP) koji vodi do posebnog statusa apatrida. Ako nema postupka za utvrđivanje apatridije (SDP), procjenjuje postoje li drugi postupci kojima se može utvrditi apatridija ili drugi putevi kojima bi osobe bez državljanstva mogle regulisati svoj boravak ili ostvariti svoja prava. Zemlje su podijeljene u tri grupe kako bi se omogućilo poređenje onih čiji postupak za utvrđivanje apatridije vodi do zaštite, onih sa drugim postupcima i onih sa statusom apatrida, ali bez jasnog mehanizma da se pristupi zaštiti. Postojeći postupci i prava koja se daju licima bez državljanstva ispituju se i ocjenjuju u odnosu na međunarodne norme i dobru praksu.

Definicija lica bez državljanstva u crnogorskom pravu je uža nego u Konvenciji iz 1954. godine, ali Konvencija ima direktno dejstvo. Crna Gora je uvela postupak utvrđivanja apatridije (SDP) 2018. godine, ali to ne dovodi do posebnog statusa apatrida. Postupak utvrđivanja apatridije ne primjenjuje se dosljedno u cijeloj zemlji, što ograničava pristup. Standard dokazivanja u postupku utvrđivanja apatridije dijele podnosilac zahtjeva i vlasti, i sličan je onom u postupku azila; međutim, dokazni zahtjevi još uvijek nijesu propisani zakonom. Odluke o zahtjevima za apatridiju donose se u pisanoj formi, u roku od 6 mjeseci, ali nedostaju druge proceduralne mjere zaštite. Dok čekaju odluku podnosioci zahtjeva imaju pravo na boravak u Crnoj Gori, ali nemaju pravo na rad i druga socijalno-ekonomska prava. Na negativne odluke može se uložiti žalba. Pozitivne odluke ne rezultiraju automatski pravom na boravak niti drugim pravima iz Konvencije iz 1954. godine.

Definicija lica bez državljanstva

+/-

Crnogorski zakon definiše lice bez državljanstva kao „lice koje nijedna država ne smatra svojim državljaninom u skladu sa svojim zakonodavstvom“, što je uže od definicije Konvencije iz 1954. godine.
Klauzule o isključenju iz Konvencije iz 1954. nijesu prenesene u nacionalni zakon.
Međutim, kako međunarodni ugovori preuzimaju primat nad nacionalnim zakonodavstvom u Crnoj Gori, Konvencija se može primjeniti neposredno.

Obuka

+/-

Ad hoc obuku organizuju Ministarstvo unutrašnjih poslova i UNHCR za javne službenike koji su u direktnom kontaktu s licima bez državljanstva, kao i za donosioce odluka odgovornih za procjenu prijava u postupku utvrđivanja apatridije.
Vlada se obavezala da će obezbijediti dalju obuku o postupku utvrđivanja apatridije, prevenciji apatridije i postupcima upisa novorođenih u matične knjige.
Trenutno ne postoji formalna obuka za sudije ili advokate o apatridiji.

Postojanje namjenskog postupka utvrđivanja apatridije

+/-

Crna Gora je u Zakonu o strancima iz 2018. godine utvrdila namjenski postupak utvrđivanja apatridije.
Postupak je detaljnije uređen i operacionalizovan u Pravilniku o postupku koji se pokreće po zahtjevu za utvrđivanje apatridije (Pravilnik).
Licu koje je prema postupku utvrđivanja apatridije priznato kao apatrid može se izdati dozvola za privremeni boravak, ali samo ako ispunjava uslove utvrđene za dobijanje boravišne dozvole, a koji su strogi. Licu s priznanjem apatridije na zahtev izdaje se putna isprava, koja pruža određena prava i zaštitu, ali ne predstavlja status apatridije u zakonu.

Pristup p ostupku

Postupku se pristupa preko područnih jedinica Ministarstva unutrašnjih poslova u mjestu prebivališta podnosioca. U praksi, različite područne jedinice nedosljedno sprovode postupak i postoji nedostatak usaglašenosti o tome kako se odvija registracija, izdavanje uvjerenja i zakazivanje razgovora.
Ne postoje informacije za potencijalne podnosioce zahtjeva na dostupnom jeziku ili formatu kojima bi se objasnilo kako da podnesu zahtjev za apatridiju, ali u Pravilniku postoje određena proceduralna pravila.
Prijave se podnose lično, u pisanom obliku na propisanom obrascu i na jednom od službenih jezika. Obrazac se popunjava uz pomoć službenika zaduženog za prijem prijave, a na zahtjev obezbjeđuje se prevodilac. Međutim, u praksi, u većini opština nadležni organ ne vrši procjenu zahtjeva ukoliko ili dok podnosilac zahtjeva ne podnese najmanje izvod iz matične knjige rođenih.
Lice koje je podnijelo zahtjev za međunarodnu zaštitu ili mu je odobren status izbjeglice ili supsidijarna zaštita u Crnoj Gori ne može podnijeti zahtjev za utvrđivanje apatridije.
Za podnošenje zahtjeva ne postoje zakonski uslovi za boravak kao ni vremenska ograničenja.
Postupak utvrđivanja apatridije nije moguće pokrenuti po službenoj dužnosti.
Zakonom je propisana obaveza organa da razmatra prijavu u roku koji je propisan zakonom.
Za podnošenje zahtjeva plaća se administrativna taksa od 2 eura, a za izdavanje putne isprave licu bez državljanstva potrebno je platiti taksu od 25 eura.
Ne postoji saradnja između organa koji mogu da imaju kontakt s licima bez državljanstva.

Procjena

+/-

Teret dokazivanja dijeli se između podnosioca zahtjeva i nadležnog organa i prenosi se na donosioca odluke ako lice može da dokaže da nije državljanin nijedne zemlje na osnovu razumno dostupnih dokaza.
Standard dokazivanja sličan je postupku utvrđivanja statusa izbjeglice i uzima u obzir teškoće dokazivanja apatridije.
U postupku se uzimaju u obzir interesi maloljetnika (uključujući maloljetnike bez pratnje), a svaki oblik diskriminacije je zakonom zabranjen.
Međutim, zahtjevi o dokazima nijesu utvrđeni zakonom i ne postoje jasne smjernice za donosioce odluka o tome kako da utvrde apatridiju. Ministarstvo unutrašnjih poslova obavezalo se 2022. godine da će raditi u saradnji s UNHCR-om na izradi uputstva za službenike koji rade na predmetima.
Nema dostupnih informacija o greškama u donošenju odluka, a do danas sudovi nijesu poništili nijedan predmet.

Proceduralne zaštite

+/-

Podnosioci zahtjeva tokom postupka nemaju pristup besplatnoj pravnoj pomoći koju finansira država. Međutim, besplatnu pravnu pomoć pružaju organizacije civilnog društva.
Prema Pravilniku, razgovor s podnosiocem treba da se obezbijedi najkasnije 15 dana od podnošenja prijave, ali u praksi to nije uvijek slučaj. Na zahtjev obezbjeđuje se prevodilac.
Ne postoje revizije kvaliteta odlučivanja u postupku. Ministarstvo unutrašnjih poslova na zahtjev dijeli informacije o podnosiocima zahtjeva i licima kojima je dodijeljen status apatrida s UNHCR-om, ali je nejasno da li i kako UNHCR može da učestvuje u postupku. Zakon predviđa da Ministarstvo može da pribavi dokumente ili druge dokaze od UNHCR-a koji mogu da pomognu u odlučivanju o zahtjevu, ali ova odredba do danas nije korišćena.
Odluke se daju u pisanom obliku s obrazloženjem, a o zahtjevu treba odlučiti u roku od šest mjeseci, ali često dolazi do kašnjenja u obradi zahtjeva zbog njihove složenosti.
Prema zakonu, zahtjev ne može podnijeti lice koje je podnijelo zahtjev za međunarodnu zaštitu ili mu je odobren status izbjeglice ili supsidijarna zaštita u Crnoj Gori. Ako je nekom licu odbijen azil, može mu se utvrditi apatridnost, ali u praksi ne postoji mehanizam upućivanja.

Zaštita tokom postupka

Podnosioci zahtjeva za utvrđivanje apatridije imaju pravo da ostanu u Crnoj Gori dok je njihov zahtjev neriješen i zaštićeni su od protjerivanja i pritvora.
Međutim, podnosioci zahtjeva nemaju pravo na rad kao ni na pristup bilo kojim drugim pravima ili pomoći za zadovoljavanje svojih osnovnih potreba.

Žalbe

Na prvostepena rješenja područnih službi Ministarstva unutrašnjih poslova može se izjaviti žalba centrali Ministarstva u Podgorici. Dalja žalba se može uložiti Upravnom sudu.
Besplatna pravna pomoć dostupna je samo za sudske postupke (tj. trećestepeni postupak u Upravnom sudu). Besplatnu pravnu pomoć mogu pružiti organizacije civilnog društva tokom prvostepenog i drugostepenog postupka.

Status apatridije

Priznavanje apatridije ne rezultira automatskom dozvolom za boravak i obnovljivim pravima boravka u Crnoj Gori.
Ministarstvo unutrašnjih poslova izdaje putnu ispravu licu kome je priznato da je bez državljanstva na njihov zahtjev, kojim se daje dozvola za boravak i važi do godinu dana (uz mogućnošću obnavljanja). Međutim, zabiljeleženi su slučajevi da su lica s priznatim statusom bez državljanstva čekala više od godinu dana na dobijanje putne isprave.
Dozvola za privremeni boravak dostupna je licima bez državljanstva samo ako ispunjavaju opšte uslove, koji obuhvataju prihode, smještaj, zdravstveno osiguranje, lične isprave, bez zabrane ulaska ili krivičnih osuda za koje je kazna zatvora veća od šest mjeseci. Lice takođe mora da predoči dokaz da je boravilo u Crnoj Gori najmanje tri godine prije podnošenja zahtjeva za postupak za utvrđivanje apatridije i da namjerava da nastavi svoj boravak u Crnoj Gori.
Lica koja su prepoznata kao apatridi nemaju pravo na spajanje porodice po automatizmu. Međutim, ako lice bez državljanstva ima dozvolu za privremeni boravak, slična dozvola biće odobrena članovima uže porodice.
Lica bez državljanstva koje imaju dozvolu za privremeni boravak mogu da rade ako imaju i radnu dozvolu ili potvrdu o prijavi rada. Nejasno je pravo na rad za ona lica koja imaju samo putnu ispravu.
Djeca do 15 godina imaju pristup obrazovanju, ali neće dobiti svjedočanstvo ako nemaju izvod iz matične knjige rođenih. Apatridi s dozvolom boravka imaju pristup visokom obrazovanju, socijalnom osiguranju, zdravstvenom osiguranju i hitnoj zdravstvenoj zaštiti, iako mogu naići na birokratske poteškoće i od njih se zahtijeva da plate određene vrste medicinske njege.
Apatridi nemaju pravo glasa u Crnoj Gori.
Dozvola za privremeni boravak može biti oduzeta po određenim osnovama, uključujući i boravak lica van Crne Gore duže od 30 dana. Na ovo rješenje može se uložiti žalba centrali Ministarstva unutrašnjih poslova.

Privremena zaštita za lica koja bježe od rata

Ulazak u Crnu Goru dozvoljen je licima koja bježe iz Ukrajine a koja ne posjeduju važeću putnu ispravu, ako posjeduju druge oblike dokumentacije kao što je istekla putna isprava, važeći interni pasoš, važeća ili istekla lična karta ili njena kopija, ili za djecu izvod iz matične knjige rođenih.
Lica koja bježe od rata u Ukrajini mogu podnijeti zahtjev za privremenu zaštitu u svim odjeljenjima Ministarstva unutrašnjih poslova na cijeloj teritoriji Crne Gore, ali prilikom podnošenja zahtjeva moraju pokazati pasoš ili lična dokumenta.
Crna Gora daje privremenu zaštitu licima bez državljanstva čije je posljednje mjesto stalnog ili privremenog boravka bilo u Ukrajini, a koja ne mogu da se vrate u Ukrajinu, kao i licima koja su dobila međunarodnu zaštitu u Ukrajini.
Korisnici privremene zaštite imaju pravo na boravak u Crnoj Gori, odgovarajući smještaj, neophodnu pomoć i sredstva za život, zdravstvenu zaštitu, osnovno i srednje obrazovanje, informacije o svojim pravima i obavezama, rad, spajanje porodice, ispravu i pravo na podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu.
Podnosiocima zahtjeva dostupne su informacije o njihovim pravima i obavezama, besplatna informativna linija, a Ministarstvo unutrašnjih poslova obezbjeđuje određeni smještaj.

Zadržavanje

Analizira zakon, politiku i praksu uopšteno u vezi s imigracionim pritvorom, ali se fokusira na postojeće zaštite da bi se spriječilo proizvoljno zadržavanje lica bez državljanstva tokom postupaka preseljenja i deportacije. Podteme ispituju oblasti kao što su identifikacija lica bez državljanstva i procjena da li postoji razumna mogućnost za preseljenje, proceduralne mjere zaštite kao što su rokovi, sudski nadzor i djelotvorni pravni ljekovi, kao i prava koja se daju licima bez državljanstva nakon puštanja iz pritvora i zaštite od ponovnog pritvora.

U crnogorskom zakonu postoje nedostaci za sprječavanje proizvoljnog pritvaranja lica bez državljanstva. Iako predložena zemlja za preseljenje mora biti identifikovana prije pritvora, apatridnost nije pravno relevantna u odlukama o pritvoru, a ne postoji ni procedura za identifikaciju apatridije u odlukama o pritvoru niti sistem upućivanja iz pritvora u postupak utvrđivanja apatridije. Zakon obezbjeđuje određene proceduralne garancije, kao što je vremensko ograničenje za imigracioni pritvor – iako lice može biti ponovo pritvoreno kada je moguće prisilno preseljenje – pritvorenicima se moraju pružiti informacije o njihovim pravima i moraju da imaju pristup pravnoj pomoći za osporavanje pritvora. Ne postoji zaštita pri puštanju iz pritvora, što znači da su lica bez državljanstva u opasnosti od ponovnog pritvora. Iako se u sporazumima o povratku i readmisiji koje je Crna Gora sklopila sa EU pominje apatridija, nejasno je kako se oni primjenjuju u praksi, a ne uzimaju se u obzir pravo djeteta na državljanstvo i uživanje drugih osnovnih prava u zemlji povratka.

Imigracioni pritvor

+/-

Zakonom o strancima predviđena su ovlašćenja i razlozi za lišavanje slobode, ograničavanje slobode kretanja, prinudnog povratka, kao i odlučivanje, uslovi i prava u Prihvatnom centru za strane državljane.
Zakonom su propisane alternative za pritvor, uključujući deponovanje putnih isprava, finansijskih obveznica, obavezu boravka na određenoj adresi i prijavljivanje policiji. Međutim, nejasno je da li je pritvor uvijek posljednje sredstvo i da li se u svakom predmetu uvijek prvo iscrpe alternative prije određivanja pritvora.
Zemlja za preseljenje mora da bude predložena u odluci o povratku. Strani državljanin može biti prinudno preseljen u zemlju porijekla, državu iz koje je došao u Crnu Goru ili u drugu državu ako na to pristane i bude prihvaćen.
Vlasti su dužne da puste lice kada nema razumnih izgleda za njegovo preseljenje.
Nedostaju pouzdani podaci o korišćenju ovlašćenja imigracionih zadržavanja, a naročito o zadržavanju lica bez državljanstva u svrhu preseljenja.

Utvrđivanje apatridije

Apatridija nije pravno relevantna za odluke o pritvoru. Ne postoji postupak za utvrđivanje apatridije u rješenjima o pritvoru, a iz pritvora nije moguće uputiti lice na postupak utvrđivanja apatridije.
Zakon predviđa da posebnu pažnju treba posvetiti određenim ranjivim grupama u kontekstu povratka. Međutim, apatridnost se ne pominje kao specifičan faktor koji povećava ugroženost i procjene ugroženosti se ne vrše prije odluke o pritvoru.

Proceduralne zaštite

+/-

Pritvor u prihvatnom centru ograničen je na šest mjeseci, odnosno najviše 18 mjeseci u slučaju kašnjenja ili odbijanja saradnje i može trajati samo onoliko koliko je potrebno za prinudno preseljenje. Pritvor se može ponovo odrediti ako se može razumno očekivati da će prisilno preseljenje biti moguće.
Protiv odluke o lišavanju slobode, primjeni alternativa pritvoru, zadržavanju u prihvatnom centru ili produženju pritvora duže od šest mjeseci moguće je uložiti žalbu Upravnom sudu. U nekim situacijama pritvorena lica mogu da se obrate i Zaštitniku ljudskih prava i sloboda. Radi ostvarenja svog prava na žalbu lica imaju pristup pravnoj pomoći.
Ne postoje periodične revizije pritvora.
Pritvorenima se pružaju informacije o njihovim pravima, kao i o boravku u prihvatnom centru, ali im se ne pružaju informacije o postupku utvrđivanja apatridije, jer za isti ne postoji mogućnost pristupa iz pritvora.
Ne postoje smjernice koje regulišu postupak ponovnog dokumentovanja ili utvrđivanja prava na državljanstvo u svrhu preseljenja.

Zaštite pri puštanju iz pritvora

Licima puštenim iz pritvora ne izdaju se bilo kakvi identifikacioni dokumenti i nemaju pristup bilo kakvom statusu zaštite ili pravima. Kao takvi, oni mogu biti u opasnosti od ponovnog pritvora.

Sporazumi o povratku i readmisiji

Svi sporazumi o readmisiji zaključeni između Crne Gore i EU i drugih zemalja odnose se na lica bez državljanstva, pored državljana ugovornih strana i državljana trećih zemalja.
Sporazum između Crne Gore i EU izričito dozvoljava readmisiju lica bez državljanstva, a definicija lica bez državljanstva u sporazumu nije u skladu s Konvencijom iz 1954. godine.
Pravo djeteta na državljanstvo i njegovo uživanje drugih osnovnih prava u zemlji povratka ne uzimaju se u obzir prije donošenja odluke o povratku djeteta.
Nema podataka o tome kako se ovi sporazumi sprovode u praksi u odnosu na lica bez državljanstva.

Prevencija i redukcija

Procjenjuje adekvatnost zaštitnih mjera u zakonima o državljanstvu za sprječavanje i smanjenje apatridije, uključujući olakšane puteve naturalizacije za apatride, i zaštitu za djecu koja su inače bez državljanstva a rođena su na teritoriji države ili od državljana u inostranstvu, nahočad i usvojenu djecu. Ispituje zakon, politiku i praksu o upisu u matične knjige rođenih, uključujući pristup naknadnog upisa u matične knjige rođenih, i mjere smanjenja koje su preduzele države da bi spriječile i smanjile in situ apatridiju. Analizira odredbe o oduzimanju državljanstva i da li postoje mjere zaštite koje se odnose na odricanje od i oduzimanje državljanstva kako bi se spriječila pojava apatridije.

Apatridi nemaju koristi od ubrzanih procedura naturalizacije, ali su izuzeti od uslova koji se odnose na smještaj, prihod i poznavanje jezika. Crnogorski zakon predviđa da dijete bez državljanstva rođeno ili pronađeno u Crnoj Gori automatski stiče državljanstvo. U zakonu postoje zaštitne mjere za sprječavanje apatridije u postupku usvajanja, kao i za djecu koja su rođena u inostranstvu a roditelji su im crnogorski državljani. Upis u matične knjige rođenih osiguran je zakonom i državljanstvo treba da bude upisano u izvod iz matične knjige rođenih; međutim, postoje problemi u praksi. Roditelji moraju da pokrenu upis državljanstva u nacionalni registar i postoje predmeti pogrešnog dodjeljivanja državljanstva. Manjinske zajednice, naročito populacija Roma i Egipćana, nesrazmjerno se suočavaju s preprekama za upis u matične knjige rođenih, a djeca ne mogu da budu upisana da imaju roditelje istog pola. Oduzimanje državljanstva dozvoljeno je zakonom i koristi se u praksi, ali postoje mjere zaštite za sprječavanje apatridije.

Naturalizacija

Punoljetno lice bez državljanstva može podnijeti zahtjev za sticanje crnogorskog državljanstva nakon 10 godina zakonitog i neprekidnog boravka prije podnošenja zahtjeva. To je isti vremenski okvir kao i za druga lica koja imaju strano državljanstvo. Međutim, podzakonski akti ne smatraju boravak na osnovu apatridije zakonitim i neprekidnim boravkom, stoga lica bez državljanstva moraju da imaju trajnu boravišnu dozvolu 10 godina prije podnošenja zahtjeva za naturalizaciju.
Da bi se naturalizovalo, lice ne smije biti osuđeno u Crnoj Gori ili drugdje na kaznu zatvora dužu od jedne godine i ne treba da postoje zakonske prepreke koje se odnose na javni red ili nacionalnu bezbjednost.
Lica bez državljanstva izuzeta su od dva uslova neophodna za naturalizaciju: zagarantovan smještaj i prihod, i uslove za poznavanje crnogorskog jezika.
Taksa za podnošenje zahtjeva za naturalizaciju iznosi 100 eura. Ako članovi porodice podnose zahtjev zajedno (supružnik i nezaposlena djeca), plaća se samo jedna taksa. Za nezaposlene, lica s invaliditetom i lica koja primaju socijalno obezbjeđenje postoji oslobođenje od plaćanja takse, ali ne i za lica bez državljanstva.

Apatridi rođeni na teritoriji zemlje

Dijete rođeno ili zatečeno na teritoriji Crne Gore stiče crnogorsko državljanstvo ako su roditelji nepoznati, roditelji imaju nepoznato državljanstvo ili su apatridi, ili ako bi dijete inače ostalo bez državljanstva.
Prema zakonu ova zaštita se primjenjuje automatski. Međutim, nije poznato da li je ova odredba korišćena u praksi i da li je neko dijete na osnovu odredbe steklo državljanstvo.
Roditelji ne dobijaju nikakve informacije o nacionalnim pravima njihovog djeteta i relevantnim postupcima.
Moraju se obezbijediti dokazi da dijete nema i ne može steći državljanstvo roditelja i/ili drugih zemalja u kojima su roditelji možda živjeli. Ministarstvo vanjskih poslova ovu informaciju može da traži po službenoj dužnosti.
Ne postoje uslovi koji se odnose na boravišni status roditelja ili djeteta.
Zakonska odredba odnosi se na dijete, što podrazumijeva da se odnosi samo na lice mlađe od 18 godina. Za zahtjev za naturalizaciju se plaća taksa od 100 eura, mada nije jasno da li bi se to odnosilo na dijete bez državljanstva rođeno na teritoriji.
Ne postoje posebne odredbe za zaštitu prava na državljanstvo djece čiji su roditelji izbjeglice u Crnoj Gori.

Nahočad

Nahočadima se crnogorsko državljanstvo automatski dodjeljuje zakonom.
Zakon izričito navodi da se državljanstvo ne može kasnije oduzeti ako bi to dovelo do apatridije.
Državljanstvo stečeno od strane nahočadi može se izgubiti samo ako se prije nego što dijete navrši 18 godina utvrdi da su oba roditelja strani državljani ili da je dijete po bilo kom osnovu steklo državljanstvo strane države.

Usvajanje

Usvojena djeca mogu se odreći crnogorskog državljanstva samo ako ih to ne čini apatridima i ako oba usvojitelja daju saglasnost i ako su državljani strane države. Djeca starija od 14 godina moraju dati saglasnost prije gubitka crnogorskog državljanstva.
Ako lice koje se odreklo crnogorskog državljanstva ne stekne strano državljanstvo u roku od godinu dana, odricanje se može otkazati na zahtjev (u roku od tri mjeseca).
Djeca stiču crnogorsko državljanstvo u slučaju potpunog usvojenja, ako je jedan od usvojitelja crnogorski državljanin, a dijete nema državljanstvo drugog usvojitelja.

Ius sanguinis

Deca rođena u inostranstvu samo od jednog roditelja iz Crne Gore steći će crnogorsko državljanstvo ako je drugi roditelj nepoznat, nepoznate nacionalnosti ili bez državljanstva, ako bi inače bilo bez državljanstva, ili ako prije navršene 23 godine zatraže registraciju kao crnogorski državljanin i ne drže nacionalnosti svog drugog roditelja.
U odredbama o sticanju državljanstva po porijeklu nema diskriminatornih uslova, kao ni informacija o diskriminaciji u praksi.

Upis u matične knjige rođenih

Rođenje se mora prijaviti u roku od tri dana. Djeca rođena u bolnici upisuju se odmah po rođenju. Kasni upis rođenja je moguć u zakonu i praksi kroz postupak koji vodi Ministarstvo unutrašnjih poslova uz naplatu i pribavljanje dokumentacije, uključujući lična dokumenta i dokaz o rođenju iz bolnice. U slučaju da je dijete rođeno van zdravstvene ustanove, može se pokrenuti vanparnični sudski postupak radi utvrđivanja relevantnih činjenica o vremenu i mjestu rođenja, roditeljima i drugim relevantnim podacima. Sud u postupku mora da sasluša najmanje dva punoljetna svjedoka i može da zahtijeva ljekarski pregled radi utvrđivanja uzrasta.
U praksi, postoje birokratske prepreke za registraciju rođenja djeteta ako su roditelji bez dokumenata, naročito ako ne dobijaju podršku ili savjet od nevladine organizacije. Neke porodice navodno nijesu prijavile rođenje svoje djece jer su smatrale da im je potrebna dokumentacija ili dokazi koje ne posjeduju. Djeca ne mogu da budu prijavljena da imaju roditelje istog pola.
Sva djeca dobijaju izvod iz matične knjige rođenih. Izvod sadrži polje za upis državljanstva djeteta, ali u praksi roditelji moraju da iniciraju upis državljanstva djeteta u registar državljanstva. Ponekad se evidentira da dijete ima državljanstvo druge države ako roditelji vjeruju da je dijete steklo njihovo državljanstvo, ili ako službenici matične knjige pripisuju djetetu drugo državljanstvo na osnovu državljanstva roditelja.
Ne postoje uputstva o tome kako kasnije utvrditi nacionalnost djeteta kao ni informacije o tome u praksi. Državljanstvo djeteta može se utvrditi prilikom podnošenja zahtjeva za postupak utvrđivanja apatridije, a ako se utvrdi da je dijete bez državljanstva, ono ima pravo na crnogorsko državljanstvo.
Vjerodostojni izvještaji civilnog društva, međunarodnih organizacija i tijela UN istakli su prepreke pri upisu rođenja djeteta u matične knjige koje nesrazmjerno utiču na djecu Roma i Egipćana.
Ne postoji zaštitni mehanizam koji bi zabranio razmjenu informacija između vladinih organa, a informacije o registraciji rođenja razmjenjuju se između zdravstvenih organa i Ministarstva unutrašnjih poslova.

Smanjenje in situ apatridije

Ne postoji sveobuhvatan vladin program za promovisanje upisa u matične evidencije. U prethodnom periodu pokretane su povremene kampanje koje su vodili određeni državni organi ili institucije.
Rizik od apatridije prvenstveno pogađa zajednicu Roma i Egipćana u Crnoj Gori, naročito one koji su u Crnu Goru došli s Kosova tokom sukoba 1990-ih i njihove potomke.
Posljednjih godina Crna Gora je pokrenula izmjene i dopune zakona radi rješavanja pitanja apatridije kroz poboljšani pristup matičnoj evidenciji. Takođe, unaprijeđena je i saradnja s zemljama u okruženju (prvenstveno Srbijom i Kosovom) kako bi se olakšala registracija građana.
Tokom 2017. godine, u saradnji sa UNHCR-om, vlada je sprovela aktivnost verifikacije na terenu kako bi mapirala lica u riziku od apatridije, shvatila njihove potrebe i probleme i radila na njihovom rješavanju. Nova verifikacija na terenu bila je planirana za jesen 2022. godine, ali još uvijek nije sprovedena.
Kao nastavak Deklaracije iz Poznana iz 2019. godine, Crna Gora se pridružila drugim zemljama Zapadnog Balkana u obavezi da obezbijedi univerzalnu registraciju građana i okonča apatridiju Roma.
Crna Gora je 2019. godine dala nekoliko obećanja u okviru UNHCR-ove globalne kampanje pod nazivom #IBelong da će eliminisati apatridiju do 2024. godine i osigurati da su svi Romi registrovani u matičnim knjigama.

Oduzimanje državljanstva

+/-

Postoji zaštitni mehanizam za sprječavanje apatridije u svim slučajevima oduzimanja, gubitka ili odricanja od crnogorskog državljanstva.
Ministarstvo unutrašnjih poslova je nadležni organ i dužno je da obavijesti i dozvoli licu da se izjasni o činjenicama, ali se rješenje može donijeti i bez izjašnjenja ako se ono ne dostavi u određenom roku.
Zakon propisuje rokove, dostupna je pravna pomoć, a pojedinac ima pravo da pokrene postupak pred Upravnim sudom.
Da bi se odrekao crnogorskog državljanstva, pojedinac mora da ima strano državljanstvo ili dokaz da će mu isto biti odobreno. Ako se dokaz ne dostavi u roku od dvije godine, postupak za odricanje se obustavlja. Ako lice koje se odreklo crnogorskog državljanstva ne stekne strano državljanstvo u roku od godinu dana, može tražiti od Ministarstva unutrašnjih poslova da tu odluku stavi van snage.
Postoje odredbe koje dozvoljavaju oduzimanje crnogorskog državljanstva iz razloga nacionalne bezbjednosti, koje se primjenjuju u praksi.
Odredbe o oduzimanju državljanstva primjenjuju se samo na dvojna državljanstva, pa se smatraju diskriminatornim.
U svim predmetima postoji zaštita da se spriječi gubitak državljanstva izvedenim putem.

Izvori

Biblioteka izvora, pravnih instrumenata, publikacija i materijala za obuku o apatridiji, naročito relevantnih za ovu zemlju. Više regionalnih i međunarodnih materijala, kao i izvora iz drugih zemalja dostupno je u biblioteci Izvori. Domaća sudska praksa može biti konsultovana u bazi podataka sudske prakse o apatridima (s kratkim pregledima na engleskom jeziku).
Imajte na umu da je ovaj odjeljak trenutno u pripremi, uskoro ponovo provjerite ovaj odjeljak radi dodatnih izvora.

International and regional treaties

United Nations - Convention relating to the Status of Stateless Persons (Jan 1954)

Council of Europe - European Convention on Nationality (Nov 1997)

Council of Europe - Convention on the Avoidance of Statelessness in relation to State Succession (Jan 2006)

United Nations - Convention on the Reduction of Statelessness (Jan 1961)

Publications

ENS, ERRC, ISI - Submission to the Special Rapporteur on Minority Issues – Statelessness, A Minorities Issue (May 2018)

ENS, ERRC, ISI - Roma Belong: Statelessness, Discrimination and Marginalisation of Roma in the Western Balkans and Ukraine (Oct 2017)

ENS - Submission to inform the European Commission 2022 Enlargement Package: progress towards addressing statelessness (Apr 2022)

ENS - Submission to inform the European Commission 2021 Enlargement Package: progress towards addressing statelessness in Enlargement countries (Apr 2021)

ENS - Submission to inform the European Commission 2020 Enlargement Package: progress towards addressing statelessness in Enlargement countries (Jan 2020)

The European Network on Statelessness - Submission to inform the European Commission 2023 Enlargement Package (Apr 2023)

Civic Alliance, Human Rights Action, Phiren Amenca & ENS - Joint submission to the Committee Against Torture on Montenegro (Mar 2022)

Phiren Amenca, ENS, Institute on Statelessness and Inclusion - Submission to the Human Rights Council at the 43rd Session of the Universal Periodic Review (UPR) (Oct 2022)

European Network on Statelessness - Thematic briefing: Birth registration and the prevention of statelessness in Europe (Nov 2024)

ENS - Submission to inform the European Commission 2024 Enlargement Package (Apr 2024)

Crna Gora

Dodatne informacije

Ključ za procjenu

Dodatne informacije

Latest news on Montenegro

Sign up to our newsletter