Hrvatska

Croatian

English

Hrvatska država je stranka dvaju temeljnih instrumenata o bezdržavljanstvu, Konvencije iz 1954. i Konvencije iz 1961., no nije pristupila relevantnim konvencijama Vijeća Europe. U Hrvatskoj su dostupni ograničeni podaci o osobama bez državljanstva, ali brojke su uglavnom zastarjele ili krivo procijenjene. U hrvatskim zakonima postoji definicija osobe bez državljanstva, ali ne postoji poseban postupak za utvrđivanje bezdržavljanstva i dodjeljivanje adekvatne zaštite osobama bez državljanstva prema Konvenciji iz 1954. Bezdržavljanstvo se može identificirati i procijeniti na ad hoc osnovi u sklopu drugih postupaka, ali na temelju bezdržavljanstva ne daju se prava, osim putne isprave, te u Hrvatskoj ne postoji olakšani put do naturalizacije osoba bez državljanstva.

Postoje neke ograničene zaštite protiv samovoljnog uhićenja osoba bez državljanstva, ali nevladine organizacije izvješćuju o široko rasprostranjenom zadržavanju na granici bez odgovarajućeg pravnog postupka ili pojedinačnih procjena. U hrvatskim zakonima postoje pojedine mjere zaštite za sprječavanje i smanjenje pojave bezdržavljanstva, ali u njima postoje značajna odstupanja i one nisu u skladu sa standardima Konvencije iz 1961. Iako postoji djelomična zaštita za sprječavanje bezdržavljanstva za djecu rođenu bez državljanstva u Hrvatskoj, vlasti je ne primjenjuju u praksi. Zakonom je predviđeno da se sva djeca rođena u Hrvatskoj registriraju po rođenju, no postoje diskriminatorne prakse koje nekoj djeci stvaraju prepreke. Ne postoje zakonske odredbe o lišavanju državljanstva koje dopuštaju da osoba postane bez državljanstva, ali u praksi su zabilježeni neki slučajevi koji su rezultirali bezdržavljanstvom.

Posljednje ažuriranje:

Mar 2021

Sljedeće planirano ažuriranje:

Mar 2022

Stručnjak/ci za zemlju:

Nataša Kovačević, Informativno Pravni Centar

Dodatne informacije

SREDSTVA PROCJENE

++POZITIVNO

+ DJELOMIČNO POZITIVNO

+-POZITIVNO i NEGATIVNO

- DJELOMIČNO NEGATIVNO

--NEGATIVNO

ADDITIONAL INFO

NORME i DOBRA PRAKSA

Međunarodni i regionalni instrumenti

Procjenjuje jesu li države stranke mjerodavnih međunarodnih i regionalnih instrumenata, uključujući i to imaju li rezerve utjecaja na bezdržavljanstvo i jesu li instrumenti inkorporirani u domaće pravo. Četiri temeljna sporazuma o bezdržavljanstvu (Konvencija o statusu osoba bez državljanstva iz 1954. godine; Konvencija o smanjenju bezdržavljanstva iz 1961. godine; Europska konvencija o državljanstvu; Konvencija Vijeća Europe o izbjegavanju bezdržavljanstva u vezi sa sukcesijom država) imaju kod procjene veću težinu u procjeni od ostalih relevantnih instrumenata ljudskih prava.

Hrvatska je država stranka dvaju temeljnih instrumenata o bezdržavljanstvu: Konvencije iz 1954. i Konvencije iz 1961. Država nije postavila nikakve rezerve prema Konvencijama, te obje imaju izravni učinak u domaćem zakonodavstvu. Hrvatska je potpisala, ali nije pristupila Europskoj konvenciji o državljanstvu i nije stranka Konvencije Vijeća Europe o izbjegavanju bezdržavljanstva u vezi sa sukcesijom država. Hrvatska je stranka svih ostalih relevantnih međunarodnih i regionalnih instrumenata, osim Konvencije o pravima radnika migranata i njihovih obitelji.

Konvencija iz 1954.

Hrvatska država je stranka Konvencije iz 1954. godine bez ikakvih rezervi i Konvencija ima izravni učinak.

Konvencija iz 1961.

Hrvatska država je stranka Konvencije iz 1961. bez ikakvih rezervi i Konvencija ima izravni učinak.

Ostali instrumenti

+/-

Hrvatska je potpisala, ali nije pristupila Europskoj konvenciji o državljanstvu i nije stranka Konvencije Vijeća Europe o izbjegavanju bezdržavljanstva u vezi sa sukcesijom država.
Hrvatska je obvezana Direktivom Europske unije o povratu i stranka je svih ostalih relevantnih međunarodnih instrumenata bez rezerve, osim Konvencije o radnicima migrantima, koju država nije potpisala i/ili ratificirala.

Podaci o osobama bez državljanstva

Ispituje dostupnost i izvore raščlanjenih podataka o osobama bez državljanstva. Pruža najnovije podatke i procjenjuje pouzdanost mjera koje države uspostavljaju u vođenju evidencija osoba bez državljanstva, uključujući popis stanovništva, registre stanovništva i baze podataka o migracijama. Bilježi da li je u zemlji mapirano bezdržavljanstvo i postoje li učinkovite mjere za evidencije osoba bez državljanstva u detenciji.

Za osobe bez državljanstva u Hrvatskoj su dostupni ograničeni podaci i procjene. Posljednji popis stanovništva iz 2011. obuhvaćao je kategorije „bez državljanstva“ i „nepoznato državljanstvo“ razvrstane prema mjestu prebivališta, rođenju i nacionalnosti, ali te kategorije nisu definirane u metodologiji popisa i podatci su zastarjeli. Hrvatske vlasti objavljuju neke ograničene podatke o tražiteljima azila koji su bez državljanstva. UNHCR je izvršio studije mapiranja bezdržavljanstva u Hrvatskoj i procjenjuje daje 2.886 osoba bez državljanstva. Studije su također procijenile broj Roma koji su u riziku od bezdržavljanstva u zemlji. Ne objavljuju se podaci o broju osoba bez državljanstva koje su držane ili puštene iz imigracijske detencije u Hrvatskoj.

Dostupnost i izvori

+/-

Posljednji popis stanovništva 2011. godine obuhvaćao je kategoriju „bez državljanstva“ koja je razvrstana prema mjestu prebivališta, mjestu rođenja (u Hrvatskoj ili u inozemstvu) i etničkoj pripadnosti. Prema popisu stanovništva, 2011. godine u Hrvatskoj je bilo 749 osoba bez državljanstva i 2137 osoba s ‘nepoznatim državljanstvom’. 37% onih koji su u 2011. identificirani kao osobe „bez državljanstva“ rođeni su u Hrvatskoj, te 44% živi u Hrvatskoj od rođenja. Većina onih koji su se izjasnili da imaju „nepoznato državljanstvo“ potječu iz zemalja bivše Jugoslavije.
Pojmovi „bez državljanstva“ i „nepoznato državljanstvo“ nisu bili definirani u metodologiji popisa stanovništva 2011., te su podaci sada zastarjeli.
UNHCR je objavio analizu pravnog okvira koji se odnosi na osobe bez državljanstva i osobe u riziku od bezdržavljanstva u Hrvatskoj u 2020. te procjenjuje da u tom mandatu u Hrvatskoj ima 2.886 osoba bez državljanstva.
Nedavna istraživanja također su analizirala podatke o romskoj populaciji, zaključivši da u Hrvatskoj ima otprilike 500 do 1500 Roma s 'neriješenim pravnim statusom'. Druga istraživanja su procjenila da je 500 Roma bez državljanstva i 1.000 Roma u riziku od bezdržavljanstva.
Hrvatska vlada prikuplja podatke o tražiteljima azila bez državljanstva. U lipnju 2020. zabilježila je jednu osobu bez državljanstva među ukupno 795 tražitelja azila u zemlji.

Podaci o bezdržavljanstvu u detenciji

Vlada vodi internu evidenciju o broju osoba bez državljanstva u detenciji, ali ti podaci nisu objavljeni. Ministarstvo unutarnjih poslova objavljuje godišnje "osnovne sigurnosne pokazatelje", koji uključuju državljanstvo ljudi koji su držani u imigracijskoj detenciji, ali ne postoje objavljeni podaci o osobama bez državljanstva koje su držane u imigracijskoj detenciji ili su iz nje puštene.

Utvrđivanje bezdržavljanstva i statusa

Utvrđuje imaju li zemlje definiciju osobe bez državljanstva u nacionalnim zakonima koja je usklađena s Konvencijom iz 1954. i imaju li namjenski postupak utvrđivanja bezdržavljanstva koji vodi do posebnog statusa za osobe bez državljanstva. Ako postupak utvrđivanja bezdržavljanstva nije uspostavljen, procjenjuje se postoje li drugi postupci kojima se može utvrditi bezdržavljanstvo ili drugi načini putem kojih bi osobe bez državljanstva mogle regulirati svoj boravak ili pristupiti svojim pravima. Zemlje su podijeljene u tri skupine kako bi se omogućila usporedba između onih sa postupkom utvrđivanja bezdržavljanstva koji dovodi do zaštite, onih s ostalim postupcima te onih sa statusom osoba bez državljanstva ali bez jasnog mehanizma pristupanja zaštiti. Postojeće procedure i prava pružena osobama bez državljanstva se procjenjuju i provjeravaju prema međunarodnim normama i dobroj praksi.

U hrvatskim zakonima postoji definicija osobe bez državljanstva, ali ne postoji posebni postupak za utvrđivanje statusa bezdržavljanstva i dodjeljivanje prava i zaštite osobama bez državljanstva, što je obvezno prema Konvenciji iz 1954. godine. Bezdržavljanstvo može biti utvrđeno i procijenjeno ad hoc tijekom prijave za azil, boravišnu dozvolu ili naturalizaciju, no ne postoje smjernice za donositelje odluka, niti informacije za podnositelja o načinu podnošenja zahtjeva za bezdržavljanstvo. Temeljem bezdržavljanstva nikakva prava nisu dodijeljena osobama bez državljanstva, osim prava na putne isprave. Ostala prava dodijeljena su ovisno o vrsti boravišne dozvole. Do siječnja 2021., osobe s dozvolom za privremeni boravak nisu imale pristup nikakvim pravima, no prema novom Zakonu o strancima, osobe s dozvolom za privremeni boravak iz humanitarnih razloga imaju pravo na obrazovanje, stručno osposobljavanje i pravo na rad. Novi zakon također olakšava pristup dugotrajnoj ili stalnoj dozvoli za boravak osobama bez državljanstva, uklanjajući zahtjev za predočenje važeće putne isprave. Međutim, u Hrvatskoj ne postoji olakšani put do naturalizacije za osobe bez državljanstva te standardni uvjeti uključuju najmanje osam godina neprekidnog stalnog boravka, jezične i integracijske ispite.

Definicija osobe bez državljanstva

Čl.3. Zakona o strancima definira osobe bez državljanstva.
Službeni engleski prijevod Zakona koji je bio prije na snazi određuje, ‘‘osoba bez državljanstva je osoba koje se ne smatra državljaninom niti jedne države prema njezinom nacionalnom zakonodavstvu‘‘, što je manje obuhvatna definicija od Konvencije iz 1954.
Međutim, stručnjaci smatraju da je definicija u originalnoj hrvatskoj verziji Zakona u skladu s Konvencijom iz 1954.

Obuka

+/-

UNHCR organizira godišnje formalne treninge o bezdržavljanstvu za predstavnike Ministarstva unutarnjih poslova (tri termina planirana su za 2021.) Ne postoje informacije o drugim organiziranim, formalnim obukama o bezdržavljanstvu za vladina tijela ili sudstvo.
UNHCR Hrvatska, zajedno s Crvenim Križem i Ministarstvom unutarnjih poslova, također organizira godišnje konferencije o međunarodnoj zaštiti i bezdržavljanstvu za vladina tijela, suce i odvjetnike.

Postojanje namjenskog postupka utvrđivanja bezdržavljanstva

U Hrvatskoj ne postoji poseban Postupak za utvrđivanje bezdržavljanstva koji dovodi do posebnog statusa bezdržavljanstva, ali postoje drugi postupci prema kojima je moguće utvrditi bezdržavljanstvo.

Procedure kojima se može utvrditi bezdržavljanstvo i ostali načini regularizacije

U Hrvatskoj ne postoji formalni postupak za utvrđivanje bezdržavljanstva.
Bezdržavljanstvo se utvrđuje ad hoc prilikom prijave za azil, boravišnu dozvolu ili hrvatsko državljanstvo.
Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) uzima u obzir sve relevantne faktore te može zatražiti dokument iz zemlje podrijetla da bi se utvrdilo kako navedeni pojedinac nije državljanin te države (osim u postupku traženja azila).
Ako se za vrijeme postupka utvrdi da je podnositelj bez državljanstva, smatrat će se osobom bez državljanstva za potrebe tog postupka.

Pristup postupcima

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) je nadležno tijelo za prijave za azil, boravišnu dozvolu i državljanstvo.
Bezdržavljanstvo se utvrđuje ad hoc. Ne postoje jasne, pristupačne upute za osobe bez državljanstva o načinu traženja njihovih prava po Konvenciji iz 1954. te o tome kako biti identificirani kao osobe bez državljanstva.
Ako se zahtjev za utvrđivanje bezdržavljanstva podnosi unutar drugog postupka, sve relevantne elemente prijave procijeniti će MUP, uključujući podnositeljeve izjave i svu dokumentaciju koju podnositelj ima na raspolaganju.
Relevantna vladina tijela koja u svom radu dolaze u doticaj s osobama bez državljanstva međusobno pretjerano ne surađuju.

Procjena

Teret dokazivanja primarno je odgovornost podnositelja zahtjeva, iako i nadležna tijela dijele teret dokazivanja kada su u pitanju lako dostupne službene informacije.
Standard dokazivanja bezdržavljanstva nije propisan zakonom.
Ne postoje jasne smjernice namijenjene vlastima o identificiranju ili određivanju bezdržavljanstva.

Proceduralne zaštitne mjere

+/-

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći ne spominje izričito osobe bez državljanstva. Postoji pravo na besplatnu pravnu pomoć za osobe u određenim situacijama, uključujući djecu bez pratnje, tražitelje azila, osobe u procesu deportacije ili postupka povratka te osobe na stalnom boravku.
Osobe na privremenom boravku u Hrvatskoj imaju pravu na besplatnu pravnu pomoć samo pod uvjetom reciprociteta (tj. ako njihova država podrijetla nudi pravnu pomoć hrvatskim državljanima). Kako osobe bez državljanstva ne mogu zadovoljiti ovaj uvjet, nemaju pristup besplatnoj pravnoj pomoći ako su na privremenom boravku.
Osobe bez državljanstva mogu prijaviti svoj bezdržavljanski status tijekom razgovora za prijavu privremenog boravišta u lokalnoj policijskoj postaji i tijekom postupaka traženja međunarodne zaštite. Besplatno usmeno prevođenje dostupno je samo u postupcima traženja međunarodne zaštite.
Odluke se donose u pisanom obliku sukladno općim pravilima upravnog postupka.

Zaštita

+/-

Osobama bez državljanstva nisu priznata nikakva prava temeljem identifikacije statusa bez državljanstva, osim putne isprave. Sva druga prava ovise o tipu boravišne dozvole (tj. privremeni, dugotrajni ili stalni boravak) ili o posjedovanju statusa osobe pod međunarodnom zaštitom.
Prema prijašnjem Zakonu o strancima, osobe na privremenom boravku nisu imale pristup nikakvim pravima i morale su plaćati pristup zdravstvenoj skrbi, čak i u hitnim situacijama. Djeca su se mogla upisati samo u osnovne škole. Sukladno novom Zakonu o strancima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021., ako osoba bez državljanstva dobije privremeni boravak iz humanitarnih razloga, ima pravo na obrazovanje, studiranje, stručno osposobljavanje i pravo na rad bez dozvole. Nemaju pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi.
Nakon pet uzastopnih godina, osoba na privremenom boravku može dobiti dugotrajni boravak, a nakon tri ili u nekim slučajevima četiri uzastopne godine, osoba na privremenom boravku može dobiti stalni boravak.
Osobe bez državljanstva s dugotrajnim ili stalnim boravkom imaju pristup nizu prava, uključujući pravo na rad, obrazovanje, socijalnu skrb, zdravstvenu skrb, mirovinsko osiguranje te majčinski i roditeljski dopust.
Prije je za osobe bez državljanstva bilo jako teško dobiti stalni boravak jer su uz zahtjev morali priložiti valjanu putnu ispravu. Ostali zahtjevi uključivali su dokaze o financijskoj stabilnosti, odgovarajućem smještaju te zdravstvenom osiguranju. Međutim, prema novom Zakonu o strancima, važeća strana putna isprava više nije uvjet za dobivanje dugotrajnog ili stalnog boravka za osobe bez državljanstva. Ostaje da se vidi na koji način će ovo biti provedeno u praksi.
Osobe bez državljanstva s bilo kojom dozvolom boravka imaju pravo na ponovno ujedinjenje s obitelji; međutim, postoje ograničenja za osobe na privremenom boravku.
Osobe bez državljanstva nemaju pravo glasanja u Hrvatskoj.

Detencija

Analizira se zakon, politika i praksa općenito u vezi s imigracijskom detencijom, s fokusom na uspostavljene mjere zaštite za sprječavanje proizvoljne detencije osoba bez državljanstva tijekom postupaka udaljenja i deportacije. Podteme ispituju područja kao što su odlučivanje o detenciji, postoje li zakonske alternative detenciji i provode li se, postupovna jamstva kao što su vremenska ograničenja, sudski nadzor i djelotvorni pravni lijekovi, kao i zaštite nakon puštanja i razmatra li se bezdržavljanstvo u pravosudnom smislu u sklopu bilateralnih sporazuma o vraćanju i ponovnom prihvatu.

U Hrvatskoj postoje ograničene mjere zaštite od proizvoljne detencije osoba bez državljanstva. U odlukama o vraćanju potrebno je utvrditi predloženu državu za uklanjanje i zakonom je utvrđeno da se detencija u svrhu udaljenja može provesti samo ako se udaljenje ne može osigurati blažim mjerama. Međutim, hrvatskim zakonima bezdržavljanstvo nije predviđeno kao faktor povećanja ugroženosti i postupovna su jamstva ograničena. Nevladine su organizacije prijavile česte detencije na granici bez pristupa osnovnim sadržajima i putovima do zaštite; tražitelji azila često se uhićuju i zadržavaju bez provođenja postupka, pojedinačnih procjena i prava na žalbu. Zakon ne štiti osobe od ponovne detencije i ne postoje odredbe kojima bi se osiguralo da se kumulativno vrijeme provedeno u detenciji zbraja do maksimalnog vremenskog ograničenja.

Provjere detencije

+/-

Zakon o strancima i Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđaju ovlasti u pogledu imigracijske detencije. U hrvatskom pravnom sustavu prihvaćena su ograničenja navedena u članku 5., stavku 1., točki (f) EKLJP-a u sklopu članka 130. Zakona o strancima, kojim se utvrđuju uvjeti za imigracijsku detenciju.
Predviđenu državu prisilnog udaljenja potrebno je utvrditi u odluci o povratku, a u svakom se slučaju u obzir uzima načelo zabrane protjerivanja.
Prema zakonu, detencija u svrhu udaljenja može se provesti samo ako udaljenje nije moguće osigurati blažim mjerama. Može trajati samo najkraće potrebno vrijeme dok je postupak udaljenja u tijeku i mora se provesti s dužnom pažnjom. Zakonom o strancima određeno je da je ograničenje slobode kretanja iznimka.
Hrvatskim zakonima bezdržavljanstvo nije predviđeno kao faktor povećanja ugroženosti.

Alternative detenciji

Prema zakonu detencija u svrhu udaljenja može se provesti samo ako se ono ne može osigurati blažim mjerama (koje su definirane kao ostavljanje putnih karata i/ili isprava, ostavljanje financijskih sredstava, zabrana napuštanja određene adrese i javljanje policiji).
Međutim, nevladine organizacije u praksi prijavljuju da se tražitelji azila često uhićuju i zadržavaju bez provođenja postupka, pojedinačnih procjena i prava na žalbu na odluku o transferu ili deportaciji.

Proceduralne zaštitne mjere

+/-

Prema Zakonu o strancima privremena detencija može trajati do tri mjeseca, a redovna se može naložiti u trajanju do šest mjeseci. U određenim okolnostima detencija se može produljiti za još 12 mjeseci.
Tražiteljima azila u praksi se razlozi detencije priopćavaju usmeno tako da im tumač pročita odluku. Zakon nalaže da policijski službenici pruže informacije o postupcima međunarodne zaštite i Ministarstvo unutarnjih poslova mora obavijestiti ljude o njihovim pravima i dužnostima pisanim putem.
Inspekciju je moguće provesti na zahtjev, ali ne postoje redovite revizije uvjeta ni zakonitosti detencije. Prema izvješću Pučke pravobraniteljice, Ministarstvo unutarnjih poslova nezakonito je spriječilo pristup informacijama o postupanju prema osobama s nezakonitim imigracijskim statusom u Hrvatskoj i postoje izvješća o detenciji ugroženih osoba na granici bez pristupa osnovnim sadržajima ili postupcima traženja azila.
Opseg prava na žalbu sužen je u upravnim postupcima koji uključuju detenciju. Žalbe na odluke o detenciji mogu se podnijeti drugostupanjskom upravnom tijelu i potom je moguće pokrenuti spor pred upravnim sudom. Nije moguće ponovo otvoriti postupak niti podnijeti nove dokaze po završetku postupka udaljenja.
Hrvatska nadležna tijela mogu se obratiti konzularnim predstavništvima prethodne države prebivališta, ali ne postoje pravila kojima se regulira postupak ponovne dokumentacije.
Besplatna pravna pomoć dostupna je za osobe u detenciji, ali u praksi postoje poteškoće s pronalaskom tumača i odgovarajuće pravne pomoći.

Mjere zaštite nakon puštanja na slobodu

Osobe oslobođene iz detencije trebale bi dobiti privremenu osobnu iskaznicu, ali imaju vrlo ograničena prava. Privremene isprave imaju različite rokove trajanja i mogu se produljiti.
Zakon ne štiti osobe od ponovne detencije i ne postoje odredbe kojima bi se osiguralo da se ukupno vrijeme provedeno u detenciji zbraja do maksimalnog vremenskog ograničenja.

Sporazumi o vraćanju i ponovnom prihvatu

Ne postoje dokazi da se bezdržavljanstvo smatra pravno relevantnim u kontekstu sporazuma o povratku i ponovnom prihvatu.Hrvatska je potpisala nekoliko bilateralnih sporazuma (sa Sjevernom Makedonijom, Slovačkom, Njemačkom, Litvom, Grčkom, Republikom Češkom, Norveškom, Bosnom i Hercegovinom, Turskom, Bugarskom i Albanijom), u kojima se ne spominju osobe bez državljanstva ni bezdržavljanstvo.

Sprječavanje i smanjenje pojave bezdržavljanstva

Procjenjuje se primjerenost mjera zaštita u zakonima o državljanstvu radi sprječavanja i smanjenja bezdržavljanstva, uključujući mjere zaštite djece bez državljanstva rođene u državi ako bi ostala bez državljanstva ili čiji su roditelji strani državljani, siročadi i usvojene djece. Ispituje zakone, politiku i praksu upisa u matičnu knjigu rođenih, uključujući mogućnost naknadnog upisa, mjere smanjenja koje države poduzimaju za sprječavanje bezdržavljanstva među skupinama visokog rizika i odredbe o lišavanju državljanstva.

U Hrvatskoj postoje zakonske mjere zaštite za sprječavanje i smanjenje bezdržavljanstva, ali one nisu usklađene s međunarodnim zakonima i postoje rupe u zakonima i praksi. Iako postoji djelomična zaštita za sprječavanje bezdržavljanstva za neku djecu rođenu u Hrvatskoj, ona nije automatska i vlasti je ne primjenjuju u praksi. Postoje i djelomične mjere zaštite za sprječavanje bezdržavljanstva u slučaju siročadi, djece rođene u inozemstvu i u sklopu postupka usvajanja. Zakon predviđa da se sva djeca rođena u Hrvatskoj po rođenju upišu u matičnu knjigu rođenih, no postoje diskriminatorne prakse koje nekoj djeci stvaraju prepreke. Vlada Republike Hrvatske u prošlosti se obvezala na rješavanje pitanja bezdržavljanstva putem Nacionalne strategije uključivanja Roma i inicijativa kao što je Zagrebačka deklaracija, ali nije postignut velik napredak i nisu poduzeti konkretni koraci. Iako ne postoje odredbe o lišavanju hrvatskog državljanstva koje bi dovele do statusa bezdržavljanstva, u praksi su zabilježeni neki slučajevi koji su ipak doveli do bezdržavljanstva.

Naturalisation

Ne postoji olakšana naturalizacija za osobe bez državljanstva u Hrvatskoj.
Teoretski, osobe bez državljanstva mogu steći hrvatsko državljanstvo pod općim uvjetima, što uključuje uvjet za boravkom u Hrvatskoj najmanje osam godina u kontinuitetu, poznavanje hrvatskoga jezika i latiničnog pisma, hrvatske kulture i društvenog ustroja. Podnositelj mora poštovati pravni poredak i običaje te ne smije predstavljati nikakvu sigurnosnu prijetnju. Plaća se naknada od 1.050 kn (oko 140 eura).
U praksi je nemogućnost osoba bez državljanstva da predoče važeću putnu ispravu radi osiguranja trajnog državljanstva bila prepreka stjecanju državljanstva. Prema novom Zakonu o strancima od 1. siječnja 2021. važeća strana putna isprava više nije uvjet za dobivanje dugotrajnog boravišta. Treba vidjeti na koji će se način ovo provoditi u praksi i hoće li se time u Hrvatskoj olakšati pristup naturalizaciji osobama bez državljanstva.

Osoba bez državljanstva rođena na području države

Sukladno Zakonu o državljanstvu osoba rođena bez državljanstva u Hrvatskoj ima pravo na stjecanje hrvatskog državljanstva ako su oba roditelja nepoznata, nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva; premda državljanstvo djeteta može prestati do 14. godine ako se utvrdi da su oba roditelja strani državljani.
Odredba nije automatska i zahtijeva prijavu u lokalnom matičnom uredu. Također postoji dobna granica od 18 godina.
Pravna zaštita nije u skladu s Konvencijom iz 1961. godine zbog dobne granice i zbog činjenice da se time ne sprječavaju svi slučajevi bezdržavljanstva (na primjer, djeca rođena od izbjeglica ili samohrane majke koja se ne može izjasniti u pogledu svog državljanstva ).
Osim toga, hrvatske vlasti ne primjenjuju zaštitne mjere u praksi. Djeca rođena bez državljanstva smatraju se „stranim državljanima“ i zahtijeva se naturalizacija po uobičajenoj proceduri naturalizacije temeljem osam godina stalnog boravka na teritoriju.
Prije najnovijih izmjena Zakona o strancima, djeca bez državljanstva nisu mogla ispuniti uvjete za stalni boravak kao preduvjet za naturalizaciju, i time u praksi nisu mogla dobiti hrvatsko državljanstvo.Od 1. siječnja 2021. godine uklonjen je zahtjev za predočenje važeće putne isprave kao uvjet za stalni boravak, te bi se stoga djeci bez državljanstva trebalo omogućiti dobivanje stalnog boravka i time pravo na naturalizaciju, ali to nije u skladu s međunarodnim normama prava svakog djeteta da stekne državljanstvo ubrzo nakon rođenja.

Djeca nađena na teritoriju

Zakon o državljanstvu pruža neautomatsku zaštitu sprječavanja bezdržavljanstva u slučaju pronalaženja djece na teritoriju države. Postupak stjecanja hrvatskog državljanstva za djecu nađenu na teritoriju države mora se pokrenuti preko lokalnog Centra za socijalnu skrb.
Zakon se odnosi na „dijete“, što se tumači da se primjenjuje na svako dijete mlađe od 18 godina.
Hrvatsko državljanstvo može se oduzeti djeci nađenoj na teritoriju države ukoliko se do 14. godine utvrdi da su oba roditelja strani državljani.

Posvajanje

Posvojeno dijete može se odreći hrvatskog državljanstva na zahtjev roditelja. Hrvatske vlasti zahtijevaju potvrdu da je dijete steklo drugo državljanstvo prije povlačenja hrvatskog državljanstva.
Strano dijete posvojeno od hrvatskih roditelja stječe hrvatsko državljanstvo, pod uvjetom da dijete nije napunilo 18 godina. U ovim slučajevima u pravilu ne postoji rizik od bezdržavljanstva.

Ius sanguinis

Djeca državljana rođena u inozemstvu stječu podrijetlom hrvatsko državljanstvo ako su oba roditelja hrvatski državljani. Dijete rođeno u inozemstvu, čiji je roditelj hrvatski državljanin, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi u protivnom ostalo bez državljanstva.
Ako je jedan roditelj hrvatski državljanin, dijete mora biti prijavljeno kao hrvatski državljanin ili u hrvatskom veleposlanstvu u inozemstvu ili u matičnom uredu u Hrvatskoj.
Zakon o državljanstvu pravi razliku među određenim skupinama ljudi koje su napustile teritorij Republike Hrvatske prije i poslije 8. listopada 1991. godine radi olakšanog stjecanja državljanstva. Olakšani postupak odnosi se samo na one koji su otišli prije 8. listopada 1991. godine te isključuje one koji su otišli u druge zemlje bivše Jugoslavije (i njihove potomke).

Upis u matičnu knjigu rođenih

Sva djeca rođena u Hrvatskoj upisana su po rođenju. Međutim, ako su roditelji bez dokumenata, rodni list će se izdati, ali neće biti potpun.
Upis je automatski ako je dijete rođeno u bolnici. Ukoliko je dijete rođeno izvan bolnice, roditelji imaju 15 dana da upišu činjenicu rođenja djeteta. Ako to roditelji ne učine, Centar za socijalnu skrb može izdati nalog za nadzor.
Ako su roditelji stranci, moraju u roku od 30 dana podnijeti zahtjev za privremeno ili stalno boravište za njihovo novorođeno dijete.
Državljanstvo djeteta utvrđuje se i bilježi pri rođenju ako dijete ispunjava uvjete navedene u Zakonu o hrvatskom državljanstvu (uključujući da je barem jedan roditelj hrvatski državljanin). Ako dijete ne ispunjava te uvjete, polje „državljanstvo“ se ostavlja prazno. Ako je poznato državljanstvo roditelja, djetetu će biti dodijeljeno isto državljanstvo koje imaju i njegovi roditelji.
Ne postoji zakonski okvir koji određuje naknadno utvrđivanje državljanstva djeteta.
Ne postoji službena obveza izvješćivanja, ali, u praksi, sve institucije i tijela prijavljuju policiji osobe bez dokumenata.
Postupak naknadnog upisa u matičnu knjigu rođenih nameće dodatne zahtjeve uključujući plaćanje administrativnih pristojbi, kao i pristojbe za dobivanje potrebnih dokumenata za podnošenje zahtjeva za kasniji upis u matičnu knjigu rođenih. Potrebni popratni dokumenti uključuju sve osobne i ostale dokumente vezane za oba roditelja. U nekim slučajevima naknadnog upisa u matičnu knjigu rođenih može biti potreban i sudski postupak. Administrativna pristojba za jedan dokument iznosi otprilike 3 EUR, a sudska pristojba iznosi otprilike 150 EUR po slučaju.

Ograničenja

+/-

Hrvatska vlada nema niti jedan aktualni program promicanja upisa u matičnu knjigu rođenih.
Prema popisu stanovništva iz 2011. godine, Roma je u Hrvatskoj bilo 16,975. Međutim, procjenjuje se da je stvarni broj tri puta veći. U svom izvješću iz 2018. godine, Europska komisija protiv rasizma i netolerancije procijenila je da je u Hrvatskoj najmanje 500 Roma bez državljanstva i najmanje 100 Roma u riziku od bezdržavljanstva.
Vlada je potpisala Zagrebačku deklaraciju 27. listopada 2011. godine.
Vlada je usvojila Nacionalnu strategiju za uključivanje Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine i odgovarajuće akcijske planove. Strategija je predviđala formiranje mobilnih timova i multisektorskih informativnih centara s predstavnicima različitih vladinih agencija i civilnog društva kako bi podržali pristup civilnoj dokumentaciji i državljanstvu, ali neovisna procjena strategije je pokazala da mjere nisu u potpunosti usvojene i da su nedovoljne.

Lišavanje državljanstva

+/-

Iako u hrvatskim zakonima ne postoje izričite odredbe o lišavanju državljanstva koje bi osobu mogle dovesti do bezdržavljanskog statusa, u praksi je bilo i takvih slučajeva. Postoje dokazi o obiteljima, uključujući i djecu, koje su bile izbrisane iz matične knjige državljana po službenoj dužnosti te su zbog toga ostale bez državljanstva.
Ne postoje odredbe lišavanja državljanstva u kontekstu nacionalne sigurnosti.
Osoba koja se odrekla hrvatskog državljanstva može ga ponovno steći ako se pokaže da nije stekla drugo državljanstvo.
Nadležna tijela za pitanja državljanstva su Ministarstvo unutarnjih poslova, matični uredi i relevantna lokalna upravna tijela. Pojedinci se mogu žaliti na odluke i pokrenuti upravne postupke, ali osobe bez državljanstva nemaju pravo na besplatnu pravnu pomoć. Prema Zakonu o upravnom postupku, upravni postupci mogu trajati do 30 ili 60 dana; međutim, ti rokovi se rijetko poštuju.

Izvori

Biblioteka izvora, pravnih instrumenata, publikacija i materijala za obuku o bezdržavljanstvu, karakterističnih za ovu zemlju. Više regionalnih i međunarodnih materijala kao i izvora od drugih zemalja, dostupni su u biblioteci Izvori. Domaća sudska praksa može se pronaći u bazi podataka predmeta bezdržavljanstva (sa sažecima na engleskom jeziku)

International and regional treaties

United Nations - Convention relating to the Status of Stateless Persons (Jan 1954)

Council of Europe - European Convention on Nationality (Nov 1997)

Council of Europe - Convention on the Avoidance of Statelessness in relation to State Succession (Jan 2006)

United Nations - Convention on the Reduction of Statelessness (Jan 1961)

Publications

Access to Civil Documentation and Registration in South Eastern Europe: Progress and Remaining Challenges since the 2011 Zagreb Declaration (Oct 2013)

European Network on Statelessness - Thematic briefing: Birth registration and the prevention of statelessness in Europe (Jul 2020)

CRP Sisak, ENS & ISI - Joint Submission to the Human Rights Council at UPR36 - Croatia (Oct 2019)

European Network on Statelessness - Statelessness determination and protection in Europe (Sep 2021)

UNHCR - Analysis of the Legal Framework Concerning Stateless Persons and Persons at Risk of Statelessness in Croatia (Jul 2020)

Caselaw

European Court of Human Rights - Hoti v. Croatia (Apr 2018)

Hrvatska

Dodatne informacije

SREDSTVA PROCJENE

ADDITIONAL INFO

Latest news on Croatia

Sign up to our newsletter