Hrvatska

Croatian

English

Hrvatska država je stranka dviju temeljnih instrumenata o bezdržavljanstvu, Konvenciji iz 1954. i Konvenciji iz 1961, ali nije pristupila relevantnim konvencijama Vijeća Europe. U Hrvatskoj su dostupni ograničeni podaci o stanovništvu bez državljanstva, no brojke su uglavnom zastarjele ili se radi o procjenama. Posljednji popis stanovništva iz 2021. obuhvaćao je kategorije „bez državljanstva“ i „nepoznato državljanstvo“ razvrstane prema mjestu prebivališta, ali te kategorije nisu bile definirane u metodologiji popisa. U hrvatskom zakonu postoji definicija osobe bez državljanstva, međutim ne postoji posebni postupak za utvrđivanje bezdržavljanstva i dodjeljivanje adekvatne zaštite osobama bez državljanstva prema Konvenciji iz 1954. Bezdržavljanstvo se može identificirati i procijeniti na ad hoc osnovi u sklopu drugih postupaka, ali na temelju bezdržavljanstva ne daju se prava, osim putne isprave, te u Hrvatskoj ne postoji olakšani put do naturalizacije osoba bez državljanstva.

Postoje neke ograničene zaštite protiv arbitrarnog pritvora osoba bez državljanstva, ali nevladine organizacije izvješćuju o široko rasprostranjenoj detenciji na granici bez odgovarajućeg pravnog postupka ili pojedinačnih procjena. U hrvatskom zakonu postoje neke mjere zaštite za sprječavanje i smanjenje bezdržavljanstva, ali one nisu u skladu sa standardima Konvencije iz 1961. i postoje značajna odstupanja. Iako postoji djelomična zaštita za sprječavanje bezdržavljanstva za neku djecu rođenu bez državljanstva u Hrvatskoj, vlasti je ne primjenjuju u praksi. Zakonom je predviđeno da se sva djeca rođena u Hrvatskoj registriraju po rođenju, no postoje diskriminatorne prakse koje nekoj djeci stvaraju prepreke. Hrvatska se Vlada ranije obvezala na rješavanje problema bezdržavljanstva, ali malo je konkretnih radnji poduzeto. Novi Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje od 2021. do 2027. ne uključuje mjere za podizanje svijesti, sprječavanje i smanjenje bezdržavljanstva među romskom populacijom. Ne postoje zakonske odredbe o lišavanju državljanstva koje dopuštaju da osoba ostane bez državljanstva, ali u praksi su zabilježeni neki slučajevi koji su rezultirali bezdržavljanstvom. Nema zaštitnih mjera za sprječavanje gubitka državljanstva.

The original version of this country profile is the English version. In case of any discrepancies with the translated version, the English version should take primacy.

Posljednje ažuriranje:

Jan 2024

Stručnjak/ci za zemlju:

Nataša Kovačević, Informativno Pravni Centar

Dodatni izvori

SREDSTVA PROCJENE

++POZITIVNO

+ DJELOMIČNO POZITIVNO

+-POZITIVNO i NEGATIVNO

- DJELOMIČNO NEGATIVNO

--NEGATIVNO

Dodatne informacije

NORME i DOBRA PRAKSA

Međunarodni i regionalni instrumenti

Procjenjuje jesu li države stranke mjerodavnih međunarodnih i regionalnih instrumenata, uključujući i to imaju li rezerve utjecaja na bezdržavljanstvo i jesu li instrumenti inkorporirani u domaće pravo. Četiri temeljna sporazuma o bezdržavljanstvu (Konvencija o statusu osoba bez državljanstva iz 1954. godine; Konvencija o smanjenju bezdržavljanstva iz 1961. godine; Europska konvencija o državljanstvu; Konvencija Vijeća Europe o izbjegavanju bezdržavljanstva u vezi sa sukcesijom država) imaju veću težinu u procjeni od ostalih relevantnih instrumenata ljudskih prava.

Hrvatska je država stranka dvaju temeljnih instrumenata bezdržavljanstva: Konvencije iz 1954. i Konvencije iz 1961. Nije postavila nikakve rezerve prema Konvencijama, a obje imaju izravni učinak u domaćem zakonodavstvu. Hrvatska je potpisala, ali nije pristupila Europskoj konvenciji o državljanstvu i nije stranka Konvencije Vijeća Europe o izbjegavanju bezdržavljanstva u vezi sa sukcesijom država. Hrvatska je stranka svih ostalih relevantnih međunarodnih i regionalnih instrumenata, osim Konvencije o pravima radnika migranata i njihovih obitelji.

Konvencija iz 1954.

Hrvatska država je stranka Konvencije iz 1954. godine bez ikakvih rezervi i Konvencija ima izravni učinak.

Konvencija iz 1961.

Hrvatska država je stranka Konvencije iz 1961. bez ikakvih rezervi i Konvencija ima izravni učinak.

Ostali instrumenti

+/-

Hrvatska je potpisala, ali nije pristupila Europskoj konvenciji o državljanstvu i nije stranka Konvencije Vijeća Europe o izbjegavanju bezdržavljanstva u vezi sa sukcesijom država.
Hrvatska je obvezana Direktivom Europske unije o povratu i stranka je svih ostalih relevantnih međunarodnih instrumenata bez rezerve, osim Konvencije o radnicima migrantima, koju država nije potpisala i/ili ratificirala.

Podaci o stanovništvu bez državljanstva

Ispituje dostupnost i izvore raščlanjenih podataka o stanovništvu bez državljanstva. Pruža najnovije podatke i procjenjuje pouzdanost mjera koje države uspostavljaju u evidentiranju osoba bez državljanstva, uključujući popis stanovništva, registre stanovništva i baze podataka o migracijama. Bilježi da li je u zemlji mapirano bezdržavljanstvo i postoje li učinkovite mjere za evidentiranje osoba bez državljanstva u pritvoru.

Za stanovništvo bez državljanstva u Hrvatskoj su dostupni ograničeni podaci i procjene. Posljednji popis stanovništva iz 2021. obuhvaćao je kategorije „bez državljanstva“ i „nepoznato državljanstvo“ razvrstane prema mjestu prebivališta, ali te kategorije nisu bile definirane u metodologiji popisa. Hrvatske vlasti objavljuju ograničene podatke o tražiteljima azila bez državljanstva. UNHCR je izvršio studije mapiranja bezdržavljanstva u Hrvatskoj i procjenjuje se da je trenutno 733 stanovnika u zemlji bez državljanstva. Studije su također procijenile broj Roma koji su bez državljanstva ili u riziku od bezdržavljanstva u zemlji. Ne objavljuju se podaci o broju osoba bez državljanstva koje su držane ili puštene iz imigracijske detencije u Hrvatskoj.

Dostupnost i izvori

+/-

Posljednji popis stanovništva iz 2021. godine obuhvaćao je kategoriju „bez državljanstva“ koja je razvrstana prema mjestu prebivališta. Za razliku od prethodnog popisa iz 2011. godine, posljednji popis ne razvrstava podatke po mjestu rođenja i nacionalnoj pripadnosti.
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine u Hrvatskoj je bilo 558 osoba bez državljanstva i 173 osobe s ‘nepoznatim državljanstvom’. Broj osoba s 'nepoznatim državljanstvom' znatno je smanjen od posljednjeg popisa stanovništva 2011. godine (2137 osoba), vjerojatno zato što je većina onih koji su se izjasnili da su 'nepoznatog državljanstva' podrijetlom iz zemalja bivše Jugoslavije i u međuvremenu su riješili svoj državljanski status.
Pojmovi „bez državljanstva“ i „nepoznato državljanstvo“ nisu bili definirani u metodologiji popisa stanovništva 2021.
UNHCR je objavio analizu pravnog okvira koja se odnosi na osobe bez državljanstva i osobe u riziku od bezdržavljanstva u Hrvatskoj u 2020. te procjenjuje da će do kraja 2021. u Hrvatskoj biti 2,890 osoba bez državljanstva.
Prema Nacionalnom planu za uključivanje Roma 2021. – 2027., preko 98% romske populacije ima hrvatsko državljanstvo, dok je 1,8% Roma u Hrvatskoj bez hrvatskog državljanstva, od čega su 23 osobe bez državljanstva.
Hrvatska vlada prikuplja podatke o tražiteljima azila bez državljanstva. Krajem 2021.g. detektirano je 27 osoba bez državljanstva među 3,039 tražitelja azila. U prvih devet mjeseci 2022. među ukupno 7,258 tražitelja azila u zemlji bile su 4 osobe bez državljanstva.

2. Podaci o osobama bez državljanstva u pritvoru

Vlada vodi internu evidenciju o broju osoba bez državljanstva u detenciji, ali ti podaci nisu objavljeni. Ministarstvo unutarnjih poslova objavljuje godišnje "osnovne sigurnosne pokazatelje", koji uključuju državljanstvo ljudi koji su držani u imigracijskoj detenciji, ali ne postoje objavljeni podaci o osobama bez državljanstva koje su držane u imigracijskoj detenciji ili su iz nje puštene.

Utvrđivanje bezdržavljanstva i statusa

Utvrđuje imaju li zemlje definiciju osobe bez državljanstva u nacionalnom zakonu koja je usklađena s Konvencijom iz 1954. te imaju li namjenski postupak utvrđivanja bezdržavljanstva (SDP) koji vodi do posebnog statusa bez državljanstva. Ako postupak za utvrđivanje statusa osobe bez državljanstva (SDP) nije uspostavljen, procjenjuje se postoje li drugi postupci kojima se može utvrditi bezdržavljanstvo ili drugi načini putem kojih bi osobe bez državljanstva mogle regulirati svoj boravak ili pristupiti svojim pravima. Zemlje su podijeljene u tri skupine kako bi se omogućila usporedba između onih s postupkom za utvrđivanje statusa osoba bez državljanstva (SDP) koji dovodi do zaštite, onih s drugim postupcima te onih sa statusom bez državljanstva, ali bez jasnog mehanizma pristupanja zaštiti. Postojeće procedure i prava pružena osobama bez državljanstva se procjenjuju i provjeravaju prema međunarodnim normama i dobrom praksom.

U hrvatskom zakonu postoji definicija osoba bez državljanstva, ali ne postoji posebni postupak za utvrđivanje bezdržavljanstva i dodjeljivanje prava i zaštite osobama bez državljanstva, što je obvezno prema Konvenciji iz 1954. godine. Bezdržavljanstvo može biti utvrđeno i procijenjeno ad hoc tijekom prijave za azil, boravišnu dozvolu ili naturalizaciju. Međutim, ne postoje smjernice za donositelje odluka, niti informacije za podnositelja o načinu podnošenja zahtjeva za bezdržavljanstvo. Osobama bez državljanstva na temelju bezdržavljanstva ne dodjeljuju se nikakva prava, osim prava na putnu ispravu. Ostala prava dodijeljena su ovisno o vrsti boravišne dozvole. Prema Zakonu o strancima, osobe s dozvolom za privremeni boravak iz humanitarnih razloga imaju pravo na obrazovanje, stručno osposobljavanje i pravo na rad. Uklanjanjem zahtjeva za predočenje važeće putne isprave, zakon također olakšava pristup dugotrajnoj ili stalnoj dozvoli za boravak osobama bez državljanstva.

Definicija osobe bez državljanstva

Čl.3. Zakona o strancima definira osobe bez državljanstva.
Službeni engleski prijevod Zakona koji je bio prije na snazi određuje, ‘‘osoba bez državljanstva je osoba koje se ne smatra državljaninom niti jedne države prema njezinom nacionalnom zakonodavstvu‘‘, što je manje obuhvatna definicija od Konvencije iz 1954.
Međutim, stručnjaci smatraju da je definicija u originalnoj hrvatskoj verziji Zakona u skladu s Konvencijom iz 1954.

Obuka

+/-

UNHCR organizira godišnje formalne treninge o bezdržavljanstvu za predstavnike Ministarstva unutarnjih poslova (tri termina planirana su za 2021.) Ne postoje informacije o drugim organiziranim, formalnim obukama o bezdržavljanstvu za vladina tijela ili sudstvo.
UNHCR Hrvatska, zajedno s Crvenim Križem i Ministarstvom unutarnjih poslova, također organizira godišnje konferencije o međunarodnoj zaštiti i bezdržavljanstvu za vladina tijela, suce i odvjetnike.

Postojanje posebnog Postupka za utvrđivanje statusa osoba bez državljanstva (SDP)

U Hrvatskoj ne postoji poseban Postupak za utvrđivanje bezdržavljanstva koji dovodi do posebnog statusa bezdržavljanstva, ali postoje drugi postupci prema kojima je moguće utvrditi bezdržavljanstvo.

5. Postupci prema kojima se može utvrditi bezdržavljanstvo i ostali načini regulacije

U Hrvatskoj ne postoji formalni postupak za utvrđivanje bezdržavljanstva.
Bezdržavljanstvo se utvrđuje ad hoc prilikom prijave za azil, boravišnu dozvolu ili hrvatsko državljanstvo.
Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) uzima u obzir sve relevantne faktore te može zatražiti dokument iz zemlje podrijetla da bi se utvrdilo kako navedeni pojedinac nije državljanin te države (osim u postupku traženja azila).
Ako se za vrijeme postupka utvrdi da je podnositelj bez državljanstva, smatrat će se osobom bez državljanstva za potrebe tog postupka.

Pristup postupcima

Ministarstvo unutarnjih poslova (MUP) je nadležno tijelo za prijave za azil, boravišnu dozvolu i državljanstvo.
Bezdržavljanstvo se utvrđuje ad hoc. Ne postoje jasne, pristupačne upute za osobe bez državljanstva o načinu traženja njihovih prava po Konvenciji iz 1954. te o tome kako biti identificirani kao osobe bez državljanstva.
Ako se zahtjev za utvrđivanje bezdržavljanstva podnosi unutar drugog postupka, sve relevantne elemente prijave procijeniti će MUP, uključujući podnositeljeve izjave i svu dokumentaciju koju podnositelj ima na raspolaganju.
Relevantna vladina tijela koja u svom radu dolaze u doticaj s osobama bez državljanstva međusobno pretjerano ne surađuju.

Procjena

Teret dokazivanja primarno je odgovornost podnositelja zahtjeva, iako i nadležna tijela dijele teret dokazivanja kada su u pitanju lako dostupne službene informacije.
Standard dokazivanja bezdržavljanstva nije propisan zakonom.
Ne postoje jasne smjernice namijenjene vlastima o identificiranju ili određivanju bezdržavljanstva.

Proceduralne zaštitne mjere

+/-

Zakon o besplatnoj pravnoj pomoći ne spominje izričito osobe bez državljanstva. Postoji pravo na besplatnu pravnu pomoć za osobe u određenim situacijama, uključujući djecu bez pratnje, tražitelje azila, osobe u procesu deportacije ili postupka povratka te osobe na stalnom boravku.
Osobe na privremenom boravku u Hrvatskoj imaju pravu na besplatnu pravnu pomoć samo pod uvjetom reciprociteta (tj. ako njihova država podrijetla nudi pravnu pomoć hrvatskim državljanima). Kako osobe bez državljanstva ne mogu zadovoljiti ovaj uvjet, nemaju pristup besplatnoj pravnoj pomoći ako su na privremenom boravku.
Osobe bez državljanstva mogu prijaviti svoj bezdržavljanski status tijekom razgovora za prijavu privremenog boravišta u lokalnoj policijskoj postaji i tijekom postupaka traženja međunarodne zaštite. Besplatno usmeno prevođenje dostupno je samo u postupcima traženja međunarodne zaštite.
Odluke se donose u pisanom obliku sukladno općim pravilima upravnog postupka.

Zaštita

+/-

Osobama bez državljanstva nisu priznata nikakva prava temeljem identifikacije statusa bez državljanstva, osim putne isprave. Sva druga prava ovise o tipu boravišne dozvole (tj. privremeni, dugotrajni ili stalni boravak) ili o posjedovanju statusa osobe pod međunarodnom zaštitom.
Prema prijašnjem Zakonu o strancima, osobe na privremenom boravku nisu imale pristup nikakvim pravima i morale su plaćati pristup zdravstvenoj skrbi, čak i u hitnim situacijama. Djeca su se mogla upisati samo u osnovne škole. Sukladno novom Zakonu o strancima, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2021., ako osoba bez državljanstva dobije privremeni boravak iz humanitarnih razloga, ima pravo na obrazovanje, studiranje, stručno osposobljavanje i pravo na rad bez dozvole. Nemaju pristup besplatnoj zdravstvenoj skrbi.
Nakon pet uzastopnih godina, osoba na privremenom boravku može dobiti dugotrajni boravak, a nakon tri ili u nekim slučajevima četiri uzastopne godine, osoba na privremenom boravku može dobiti stalni boravak.
Osobe bez državljanstva s dugotrajnim ili stalnim boravkom imaju pristup nizu prava, uključujući pravo na rad, obrazovanje, socijalnu skrb, zdravstvenu skrb, mirovinsko osiguranje te majčinski i roditeljski dopust.
Prije je za osobe bez državljanstva bilo jako teško dobiti stalni boravak jer su uz zahtjev morali priložiti valjanu putnu ispravu. Ostali zahtjevi uključivali su dokaze o financijskoj stabilnosti, odgovarajućem smještaju te zdravstvenom osiguranju. Međutim, prema novom Zakonu o strancima, važeća strana putna isprava više nije uvjet za dobivanje dugotrajnog ili stalnog boravka za osobe bez državljanstva. Ostaje da se vidi na koji način će ovo biti provedeno u praksi.
Osobe bez državljanstva s bilo kojom dozvolom boravka imaju pravo na ponovno ujedinjenje s obitelji; međutim, postoje ograničenja za osobe na privremenom boravku.
Osobe bez državljanstva nemaju pravo glasanja u Hrvatskoj.

Privremena zaštita za ljude koji bježe od rata

+/-

Ulazak u Hrvatsku moguć je za sve raseljene osobe iz Ukrajine, uključujući osobe koje ne ispunjavaju uvjete za privremenu zaštitu i osobe bez putne isprave.
Hrvatska je provela EU Direktivu o privremenoj zaštiti te Provedbenu odluku Vijeća. Hrvatska odobrava privremenu zaštitu osobama bez državljanstva koje bježe od rata u Ukrajini, a koje su koristile međunarodnu ili ekvivalentnu nacionalnu zaštitu u Ukrajini, uključujući priznavanje bezdržavljanstva u Ukrajini, i članovima njihovih obitelji, ili koje su imale dozvolu stalnog boravka i ne mogu se vratiti u svoju zemlju podrijetla.

Zadržavanje

Analizira se zakon, politika i praksa u vezi s imigracijskim zadržavanjem, ali s fokusom na uspostavljenu zaštitu za sprječavanje arbitrarnog zadržavanja osoba bez državljanstva tijekom postupaka udaljenja i deportacije. Podteme ispituju područja kao što su utvrđivanje bezdržavljanstva i procjena postoji li razuman izgled za udaljenje, postupovne zaštitne mjere kao što su rokovi, sudski nadzor i učinkoviti pravni lijekovi, kao i prava dodijeljena osobama bez državljanstva nakon prestanka zadržavanja i zaštita protiv ponovnog zadržavanja.

U Hrvatskoj postoje ograničene mjere zaštite od proizvoljnog zadržavanja osoba bez državljanstva. U odlukama o vraćanju potrebno je utvrditi predloženu državu za uklanjanje i zakonom je utvrđeno da se detencija u svrhu udaljenja može provesti samo ako se udaljenje ne može osigurati blažim mjerama i ako postoji jasna obveza vlasti da puste osobu kada ne postoji razuman izgled za udaljenje. Međutim, hrvatski zakon ne smatra bezdržavljanstvo čimbenikom koji povećava ranjivost, a postupovne mjere zaštite su ograničene. Nevladine su organizacije prijavile česta zadržavanja na granici bez pristupa osnovnim sadržajima i putovima do zaštite; tražitelji azila često se uhićuju i zadržavaju bez provođenja postupka, pojedinačnih procjena i prava na žalbu. Zakon ne štiti osobe od ponovnog zadržavanja i ne postoje odredbe kojima bi se osiguralo da se ukupno vrijeme provedeno u zadržavanju uračunava u maksimalno vremensko ograničenje.

Imigracijsko zadržavanje

+/-

Zakon o strancima i Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti predviđaju ovlasti u pogledu imigracijske detencije.
Sukladno zakonu, detencija u svrhu udaljenja može se provesti samo ako se ona ne može osigurati blažim mjerama (definiranim kao polaganje putnih karata i/ili isprava, polaganje financijskih sredstava, zabrana napuštanja određene adrese i javljanje policiji). Može trajati samo najkraće potrebno vrijeme dok je postupak udaljenja u tijeku i mora se provesti s dužnom pažnjom. Zakonom o strancima određeno je da je ograničenje slobode kretanja iznimka.
Međutim, nevladine organizacije u praksi prijavljuju da se tražitelji azila često uhićuju i zadržavaju bez provođenja postupka, pojedinačnih procjena i prava na žalbu na odluku o transferu ili deportaciji.
Predviđenu državu prisilnog udaljenja potrebno je utvrditi u odluci o povratku, a u svakom se slučaju u obzir uzima načelo zabrane protjerivanja. Osobe zadržane temeljem Zakona o strancima koje izraze namjeru podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu iz centra za detenciju moraju biti puštene ili im se mora uručiti nova odluka temeljem Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

Identifikacija bezdržavljanstva

Bezdržavljanstvo nije relevantno u odlukama o detenciji.
Hrvatski zakon pruža definiciju ranjivosti, ali ne smatra bezdržavljanstvo čimbenikom koji povećava ranjivost.Međutim, nevladine organizacije u praksi prijavljuju da se tražitelji azila često uhićuju i zadržavaju bez provođenja postupka, pojedinačnih procjena i prava na žalbu na odluku o transferu ili deportaciji.

Proceduralne zaštitne mjere

Prema Zakonu o strancima privremena detencija može trajati do tri mjeseca, a redovna detencija se može naložiti u trajanju do šest mjeseci. U određenim okolnostima zadržavanje se može produljiti za još 12 mjeseci. Nema izvješća koja pokazuju da se osobe u detenciji ne puštaju na slobodu po isteku maksimalnog roka.
Hrvatski zakon ne smatra bezdržavljanstvo čimbenikom koji povećava ranjivost, a postupovne mjere zaštite su ograničene. Zakon nalaže da policijski službenici pruže informacije o postupcima međunarodne zaštite i Ministarstvo unutarnjih poslova mora obavijestiti ljude o njihovim pravima i dužnostima pisanim putem.
Inspekciju je moguće provesti na zahtjev, ali ne postoje redovite provjere uvjeta ni zakonitosti detencije. Prema Pučkoj pravobraniteljici, MUP je nezakonito onemogućio pristup informacijama o postupanju prema osobama s nepropisnim imigracijskim statusom u Hrvatskoj, a postoje izvješća o zadržavanju ranjivih osoba na granici bez pristupa osnovnim sadržajima ili postupcima traženja azila.
Opseg prava na žalbu sužen je u upravnim postupcima koji uključuju detenciju. Žalbe na odluke o detenciji mogu se podnijeti drugostupanjskom upravnom tijelu i potom je moguće pokrenuti spor pred upravnim sudom. Nije moguće ponovo otvoriti postupak niti podnijeti nove dokaze po završetku postupka udaljenja.
Hrvatska nadležna tijela mogu se obratiti konzularnim predstavništvima prethodne državu prebivališta, ali ne postoje pravila kojima se regulira postupak ponovne dokumentacije.
Besplatna pravna pomoć dostupna je za zadržane osobe, no u praksi postoje poteškoće s pronalaskom tumača i odgovarajuće pravne pomoći.

Mjere zaštite nakon puštanja na slobodu

Osobe oslobođene iz detencije trebale bi dobiti privremenu osobnu iskaznicu, ali imaju vrlo ograničena prava. Privremene isprave imaju različite rokove trajanja i mogu se produljiti.
Zakon ne štiti osobe od ponovne detencije i ne postoje odredbe kojima bi se osiguralo da se ukupno vrijeme provedeno u detenciji zbraja do maksimalnog vremenskog ograničenja.

Sporazumi o vraćanju i ponovnom prihvatu

Ne postoje dokazi da se bezdržavljanstvo smatra pravno relevantnim u kontekstu sporazuma o povratku i ponovnom prihvatu.
Hrvatska je potpisala nekoliko bilateralnih sporazuma (sa Sjevernom Makedonijom, Slovačkom, Njemačkom, Litvom, Grčkom, Republikom Češkom, Norveškom, Bosnom i Hercegovinom, Turskom, Bugarskom i Albanijom), u kojima se ne spominju osobe bez državljanstva ni bezdržavljanstvo.
Sukladno Zakonu o strancima, pri primjeni mjera za osiguranje povratka vodi se računa o najboljem interesu djeteta.

Sprječavanje i smanjenje pojave bezdržavljanstva

Procjenjuje se primjerenost zaštitnih mjera u zakonima o državljanstvu radi sprječavanja i smanjenja bezdržavljanstva, uključujući olakšane putove do naturalizacije za osobe bez državljanstva te zaštitu za djecu koja su inače bez državljanstva rođena na teritoriju ili od državljana u inozemstvu, djecu nađenu na teritoriju i posvojenu djecu. Ispituje zakon, politiku i praksu upisa u matičnu knjigu rođenih, uključujući pristup naknadnom upisu u matičnu knjigu rođenih te o mjerama koje poduzimaju države članice kako bi spriječile i smanjile bezdržavljanstvo in situ apatridnost. Analizira odredbe o lišavanju državljanstva i postoje li zaštitne mjere u vezi s odricanjem i lišavanjem državljanstva kako bi se spriječilo pojavljivanje bezdržavljanstva.

Ne postoji olakšani put do naturalizacije za osobe bez državljanstva u Hrvatskoj, a standardni uvjeti prihvatljivosti uključuju najmanje osam godina neprekidnog stalnog boravka te jezične i integracijske ispite. U Hrvatskoj postoje zakonske mjere zaštite za sprječavanje i smanjenje bezdržavljanstva, ali one nisu usklađene s međunarodnim zakonima te postoje rupe u zakonu i praksi. Iako postoji djelomična zaštita za sprječavanje bezdržavljanstva za neku djecu rođenu u Hrvatskoj, ona nije automatska i vlasti je ne primjenjuju u praksi. Postoje i djelomične zaštitne mjere za sprječavanje bezdržavljanstva u slučaju djece nađene na teritoriju, djece rođene u inozemstvu i u sklopu postupka usvajanja. Zakon predviđa da se sva djeca rođena u Hrvatskoj po rođenju upišu u matičnu knjigu rođenih, no postoje diskriminatorne prakse koje nekoj djeci stvaraju prepreke. Vlada Republike Hrvatske u prošlosti se obvezala na rješavanje pitanja bezdržavljanstva putem Nacionalne strategije uključivanja Roma 2013-2020. i inicijative kao što je Zagrebačka deklaracija, ali nije postignut velik napredak i nisu poduzeti konkretni koraci. Novi Nacionalni plan za uključivanje Roma za razdoblje 2021. – 2027. ne sadrži mjere za podizanje svijesti, sprječavanje i smanjenje bezdržavljanstva među romskom populacijom. Ne postoje odredbe o lišavanju hrvatskog državljanstva koje dopuštaju bezdržavljanstvo, iako neke situacije mogu rezultirati bezdržavljanstvom te su u praksi zabilježeni neki slučajevi koji su rezultirali bezdržavljanstvom. Nema zaštitnih mjera za sprječavanje gubitka državljanstva.

Naturalizacija

Ne postoji olakšan put k naturalizaciji za osobe bez državljanstva u Hrvatskoj.
Teoretski, osobe bez državljanstva mogu steći hrvatsko državljanstvo pod općim uvjetima, što uključuje uvjet za boravkom u Hrvatskoj najmanje osam kontinuiranih godina, poznavanje hrvatskoga jezika i latinice, hrvatske kulture i društvenog ustroja. Podnositelj mora poštovati pravni poredak i običaje te ne smije predstavljati nikakvu sigurnosnu prijetnju. Plaća se naknada od 1.050 HRK (oko 140 EUR).
U praksi je nemogućnost osoba bez državljanstva da predoče važeću putnu ispravu radi osiguranja trajnog državljanstva bila prepreka stjecanju državljanstva. Prema novom Zakonu o strancima, od 1. siječnja 2021. godine valjana strana putna isprava više nije uvjet za dobivanje dugotrajnog boravišta za osobe bez državljanstva kojima je odobren azil ili supsidijarna zaštita. Preostaje vidjeti na koji će se način to provoditi u praksi i hoće li se time u Hrvatskoj olakšati pristup naturalizaciji osobama bez državljanstva.

Osoba bez državljanstva rođena na području države

Prema Zakonu o hrvatskom državljanstvu, osoba koja je bez državljanstva rođena u Hrvatskoj ima pravo na stjecanje hrvatskog državljanstva ako su oba roditelja nepoznata, nepoznatog državljanstva ili bez državljanstva; iako se državljanstvo djeteta može oduzeti do 14. godine ukoliko se utvrdi da su oba roditelja strani državljani.
Odredba nije automatska i zahtijeva prijavu u lokalnom matičnom uredu. Također postoji dobna granica od 18 godina starosti, a za odluku o zahtjevu za hrvatsko državljanstvo plaća se upravna pristojba u iznosu od 1.050,00 HRK (oko 140 EUR).
Pravna zaštita nije u skladu s Konvencijom iz 1961. godine zbog dobne granice i zbog činjenice da se time ne sprječavaju svi slučajevi bezdržavljanstva (na primjer, djeca rođena od izbjeglica ili samohrane majke koja ne može izjasniti svoje državljanstvo).
Osim toga, hrvatske vlasti ne primjenjuju zaštitne mjere u praksi. Djeca rođena bez državljanstva smatraju se „stranim državljanima“ i zahtijeva se naturalizacija po uobičajenoj proceduri naturalizacije temeljem osam godina stalnog boravka na teritoriju.
Prije najnovijih izmjena Zakona o strancima, djeca bez državljanstva nisu mogla ispuniti uvjete za stalno boravište kao preduvjet za naturalizaciju i time u praksi nisu mogla dobiti hrvatsko državljanstvo. Od 1. siječnja 2021. godine uklonjen je zahtjev za predočenje valjane strane putne isprave kao uvjet za stalno boravište, pa bi, u teoriji, djeci bez državljanstva s vremenom trebalo biti omogućeno da dobiju stalno boravište te steknu pravo na naturalizaciju, ali to nije u skladu s međunarodnim normama o pravu svakog djeteta da stekne državljanstvo ubrzo nakon rođenja.

Djeca nađena na teritoriju

Zakon o državljanstvu pruža neautomatsku zaštitu sprječavanja bezdržavljanstva u slučaju pronalaženja djece na teritoriju države. Postupak stjecanja hrvatskog državljanstva za djecu nađenu na teritoriju države mora se pokrenuti preko lokalnog Centra za socijalnu skrb.
Zakon se odnosi na „dijete“, što se tumači da se primjenjuje na svako dijete mlađe od 18 godina.
Hrvatsko državljanstvo može se oduzeti djeci nađenoj na teritoriju države ukoliko se do 14. godine utvrdi da su oba roditelja strani državljani.

Usvajanje

Posvojeno dijete može se odreći hrvatskog državljanstva na zahtjev roditelja. Hrvatske vlasti zahtijevaju potvrdu da je dijete steklo drugo državljanstvo prije povlačenja hrvatskog državljanstva.
Strano dijete posvojeno od hrvatskih roditelja stječe hrvatsko državljanstvo, pod uvjetom da dijete nije napunilo 18 godina. U ovim slučajevima u pravilu ne postoji rizik od bezdržavljanstva.

Ius sanguinis

Djeca državljana rođena u inozemstvu stječu podrijetlom hrvatsko državljanstvo ako su oba roditelja hrvatski državljani. Dijete rođeno u inozemstvu, čiji je roditelj hrvatski državljanin, stječe hrvatsko državljanstvo ako bi u protivnom ostalo bez državljanstva.
Ako je jedan roditelj hrvatski državljanin, dijete mora biti prijavljeno kao hrvatski državljanin ili u hrvatskom veleposlanstvu u inozemstvu ili u matičnom uredu u Hrvatskoj.
Zakon o državljanstvu pravi razliku među određenim skupinama ljudi koje su napustile teritorij Republike Hrvatske prije i poslije 8. listopada 1991. godine radi olakšanog stjecanja državljanstva. Olakšani postupak odnosi se samo na one koji su otišli prije 8. listopada 1991. godine te isključuje one koji su otišli u druge zemlje bivše Jugoslavije (i njihove potomke).

Upis u matičnu knjigu rođenih

Sva djeca rođena u Hrvatskoj upisana su po rođenju. Međutim, ako su roditelji bez dokumenata, rodni list će se izdati, ali neće biti potpun. Nema izvještaja o tome da su djeca bila spriječena pri upisu u matičnu knjigu rođenih zbog seksualne orijentacije roditelja, rodnog identiteta ili zato što su rođena kao rezultat surogat majčinstva.
Upis je automatski ako je dijete rođeno u bolnici. Ukoliko je dijete rođeno izvan bolnice, roditelji imaju 15 dana da upišu rođenje. Ako to roditelji ne učine, Centar za socijalnu skrb može izdati nalog za nadzor.
Ako su roditelji stranci, moraju podnijeti zahtjev u roku od 30 dana za privremeno ili stalno boravište za njihovo novorođeno dijete.
Državljanstvo djeteta utvrđuje se i bilježi pri rođenju ako dijete ispunjava uvjete navedene u Zakonu o hrvatskom državljanstvu (uključujući da je barem jedan roditelj hrvatski državljanin). Ako dijete ne ispunjava te uvjete, polje „državljanstvo“ se ostavlja prazno. Ako je poznato državljanstvo roditelja, dijete će se bilježiti istim državljanstvom kao i roditelji.
Ne postoji zakonski okvir koji određuje naknadno utvrđivanje državljanstva djeteta.
Ne postoji službena obveza izvješćivanja, ali, u praksi, sve institucije i tijela prijavljuju policiji osobe bez dokumenata.
Postupak kasnijeg upisa u matičnu knjigu rođenih nameće dodatne zahtjeve uključujući plaćanje administrativnih pristojbi, kao i pristojbe za dobivanje potrebnih dokumenata za podnošenje zahtjeva za kasniji upis u matičnu knjigu rođenih. Potrebni popratni dokumenti uključuju sve osobne i ostale dokumente vezane za oba roditelja. U nekim slučajevima može biti potreban sudski postupak za kasniji upis u matičnu knjigu rođenih. Administrativna pristojba za jedan dokument iznosi otprilike 3 EUR, a sudska pristojba iznosi otprilike 150 EUR po slučaju.

Smanjenje in situ bezdržavljanstva

+/-

Vlada Republike Hrvatske nema niti jedan aktualni program promicanja upisa u matičnu knjigu rođenih.
Prema popisu stanovništva iz 2021. godine, u Hrvatskoj je 17,980 Roma. Međutim, procjenjuje se da je stvarni broj tri puta veći. U svom izvješću iz 2018. godine, Europska komisija protiv rasizma i netolerancije procijenila je da je u Hrvatskoj najmanje 500 Roma bez državljanstva i najmanje 100 Roma u riziku od bezdržavljanstva.
Vlada je potpisala Zagrebačku deklaraciju 27. listopada 2011. godine.
Vlada je usvojila Nacionalnu strategiju uključivanja Roma za razdoblje od 2013. do 2020. godine i odgovarajuće akcijske planove. Strategija je predviđala formiranje mobilnih timova i multisektorskih informativnih centara s predstavnicima različitih vladinih agencija i civilnog društva da bi podržali pristup civilnoj dokumentaciji i dokazu državljanstva, ali neovisna procjena strategije je pokazala da mjere nisu usvojene kao što je namjeravano te su bile nedovoljne.

Lišavanje državljanstva

+/-

Ustav Republike Hrvatske propisuje da se hrvatsko državljanstvo ne može oduzeti, ali se hrvatsko državljanstvo može izgubiti otpustom, odricanjem ili međunarodnim ugovorima. U hrvatskom zakonodavstvu ne postoje izričite odredbe o oduzimanju državljanstva koje bi osobu mogle dovesti do bezdržavljanstva iako je takvih slučajeva bilo u praksi. Postoje neke situacije odricanja od hrvatskog državljanstva koje mogu dovesti do bezdržavljanstva, kao i dokazi o obiteljima, uključujući djecu, koji su bili izbrisani po službenoj dužnosti iz hrvatske matične knjige državljana i tako ostali bez državljanstva.
Ne postoje odredbe oduzimanja državljanstva u kontekstu nacionalne sigurnosti.
Osoba koja se odrekla hrvatskog državljanstva može ga ponovno steći ako se pokaže da nije stekla drugo državljanstvo.
Nadležna tijela za pitanja državljanstva su Ministarstvo unutarnjih poslova, matični uredi i relevantna lokalna upravna tijela. Pojedinci se mogu žaliti na odluke i pokrenuti upravne postupke, ali osobe bez državljanstva nemaju pravo na besplatnu pravnu pomoć. Prema Zakonu o upravnom postupku, upravni postupci mogu trajati do 30 ili 60 dana; međutim, ti rokovi se rijetko poštuju.
Nema zaštitnih mjera za sprječavanje gubitka državljanstva jer djeca slijede pravni položaj svojih roditelja. Postoje neke situacije u kojima djeca mogu ostati bez državljanstva ako njihovi roditelji budu otpušteni iz hrvatskog državljanstva ili ga se odreknu i zatraže otpust iz državljanstva za svoju djecu, a ne mogu prenijeti svoje novo državljanstvo svojoj djeci.
Ako jednom roditelju otpuštanjem ili odricanjem prestane hrvatsko državljanstvo, a drugi roditelj je strani državljanin, djetetu će prestati hrvatsko državljanstvo ex lege. Ako drugi roditelj ostane hrvatski državljanin, i dijete će ostati hrvatski državljanin. Od 1. siječnja 2020. godine, dijete se otpušta iz hrvatskog državljanstva ako je jedan roditelj izgubio hrvatsko državljanstvo, a drugi roditelj je još uvijek hrvatski državljanin, ali je dao pisanu suglasnost da se dijete otpusti iz hrvatskog državljanstva.

Izvori

Biblioteka izvora, pravnih instrumenata, publikacija i materijala za obuku o bezdržavljanstvu, karakterističnih za ovu zemlju. Više regionalnih i međunarodnih materijala kao i izvora od drugih zemalja, dostupni su u biblioteci Izvori. Domaća sudska praksa može se pronaći u bazi podataka predmeta bezdržavljanstva (sa sažecima na engleskom jeziku)

International and regional treaties

United Nations - Convention relating to the Status of Stateless Persons (Jan 1954)

Council of Europe - European Convention on Nationality (Nov 1997)

Council of Europe - Convention on the Avoidance of Statelessness in relation to State Succession (Jan 2006)

United Nations - Convention on the Reduction of Statelessness (Jan 1961)

Publications

Access to Civil Documentation and Registration in South Eastern Europe: Progress and Remaining Challenges since the 2011 Zagreb Declaration (Oct 2013)

European Network on Statelessness - Thematic briefing: Birth registration and the prevention of statelessness in Europe (Jul 2020)

CRP Sisak, ENS & ISI - Joint Submission to the Human Rights Council at UPR36 - Croatia (Oct 2019)

European Network on Statelessness - Statelessness determination and protection in Europe (Sep 2021)

UNHCR - Analysis of the Legal Framework Concerning Stateless Persons and Persons at Risk of Statelessness in Croatia (Jul 2020)

European Network on Statelessness - Thematic briefing: Birth registration and the prevention of statelessness in Europe (Nov 2024)

Caselaw

European Court of Human Rights - Hoti v. Croatia (Apr 2018)

Hrvatska

Dodatni izvori

SREDSTVA PROCJENE

Dodatne informacije

Latest news on Croatia

Sign up to our newsletter